6.0. POZNATI LJUDI S PODRUČJA OPĆINE I ŽUPE SV. KRIŽ ZAČRETJE

 

6.1. ZNANSTVENICI

 

6. 1.1. Prof. dr. sc. Antun POLANŠČAK (1917.-1978.)

Prof. dr. sc. Antun POLANŠČAK

Antun je sin Petra i Rozalije r. Korenicki, a rođen je 2. travnja 1910. u Grdencima br. 17, župa Sv. Križ Začretje. Četiri prva razreda pučke škole završio je u Sv. Križu i to s «prvim redom», kako se tada zvala najbolja ocjena. Gimnaziju završava 1930. u Zagrebu, 1935. je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedno vrijeme srednjoškolski profesor u Visokom i u Vinkovcima. Dana 21. srpnja 1941. doktorirao je na SORBONI u Parizu disertacijom: «Prikaz okoliša i prirode kod Marcela Prousta».

Od povjerenja do sumnje

Za vrijeme Drugog svjetskog rata surađuje s pokretom otpora, a 1945. je imenovan atašeom za kulturu pri ambasadi FNR Jugoslavije u Parizu. Nakon 15 godina provedenih u Parizu 1952. se vraća u Zagreb i izabran je za docenta na Filozofskom fakultetu. Osim profesorskog rada na Katedri za romanistiku Tonček prevodi na francuski jezik Krležu, Matkovića, Kaštelana i Krkleca. Glavno mu je djelo: «Od povjerenja do sumnje – problemi francuske književnosti». Autor uspijeva, analizirajući duh, povijest i sudbinu naroda, vrlo uvjerljivo, štoviše i naučno točno, povezati različite epohe i tako u djelu jednog pisca pronaći ne samo njegovu samosvojnost i vrijednost, nego i težnje vremena u kojem je živio. Hrvatsku kulturu je veoma zadužio time što je neke od najboljih stranica hrvatske književnosti objavio na francuskom jeziku i tako im otvorio put u svijet.

Odlikovanja

Francuski ga je predsjednik 27. prosinca 1975. odlikovao najvišim francuskim odlikovanjem: Ordenom legije časti te je tako postao vitez Legije časti, prije prof. Grmeka – našeg Krapinčanina i Šarinića. Osim toga, francusko Ministarstvo za kulturu dodjeljuje mu 2. svibnja 1957. odlikovanje Viteza reda umjetnosti i književnosti, a JAZU ga 17. lipnja 1975. izabire za svoga člana suradnika. Profesor Polanščak umro je 1978. i po vlastitoj je želji pokopan na mjesnom groblju u Sv. Križ-Začretju (usp. Bolfek Nevenka - urednica, 150. godišnjica školstva u Začretju, Začretje 1988., 149-151).

 

6. 1.2. Prof. dr. sc. Štefanija POPOVIĆ (1950. – 2010.)

Prof. dr. sc. Štefanija POPOVIĆ

Štefanija je kći Stjepana i Đurđice r. Kunštek, rođena 12. svibnja 1950. u Gornjoj Pačetini gdje je živjela cijeloga života, iako je radila u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu kao profesorica povijesti. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Krapini. Diplomirala je u roku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odjel za povijest i dobila rektorovu nagradu. Magistrirala je i doktorirala na temama o gospodarskoj povijesti Hrvatskog zagorja i Hrvatske prije i poslije 1948. godine. Njezin magistarski rad nosi naslov: Problemi i metode istraživanja strukture seljačkog i vlastelinskog posjeda u vrijeme likvidacije feudalnih odnosa (na primjeru grupe vlastelinstava u Hrvatskom zagorju), Zagreb 1979., 126 stranica. Od Svetokriških vlastelinstava i naselja obrađena su sljedeća: Sv. Križ (Heiligenkreuz), Grdenci, Hijacintovo, Komor, Mirkovec, Pačetina, Popovec, Puhakovec, Šemnica, Škarićevo, Šenjugovo, Temovec, Velika Ves i Vertnjakovec. Od svih ovih dobara župska su samo Sv. Križ i Komor. Njezina doktorska disertacija u strojopisu obuhvaća preko 1.000 stranica od kojih je tiskan samo jedan dio pod naslovom: Seljaštvo na vlastelinstvima u Hrvatskoj 1848., Zagreb 1993., 274 stranice (izdavač je Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; pogovor je napisao njen mentor prof. dr. Igor Karaman, str. 271-274). Umrla je 2010. godine u svojoj rodnoj kući u G. Pačetini, a pepeo njena tijela prosut je na nepoznatom mjestu, po njenoj želji bez sprovoda.

(Usp. Bivši učenici – dr. sci. Štefanija POPOVIĆ, u: PET PLUS-list Srednje škole u Krapini; 90 godina gimnazije u Krapini, br. 10, svibanj 1997. str. 11. s fotografijom).

 

6. 1.3. Docent dr. sc. Josip MATEJAŠ (*1958.)

Docent dr. sc. Josip MATEJAŠ

Josip je sin Josipa i Marije r. Plečko, rođen 24. prosinca 1958. u Dukovcu. Osnovnu školu je završio u Sv. Križu Začretju (1965.-1973.), gdje je više puta sudjelovao na općinskim, republičkim i saveznim natjecanjima iz matematike i fizike. Na prva dva je više puta bio prvi, dok je na saveznoj razini osvojio visoko treće mjesto. Gimnaziju je završio u Krapini (1973.-1977.), a diplomirao je 1981., magistrirao 1986. i doktorirao 1996. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu disertacijom: Kvadratična konvergencija skaliranih iteracija u dijagonalizacijskim metodama, Zagreb 1996, str. 160 u strojopisu. Mentor mu je bio prof. dr. Vjeran HARI.

Oženjen je Anicom Poslek iz Klanjca; imaju dva sina. Živi u Dukovcu sa svojom obitelji, a radi kao docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegovi su važniji znanstveni radovi: Ekonomski opravdano povećanje cijena u uvjetima visoke inflacije, u: Financijska praksa br. 2/1993., 163-170; u koautorstvu s prof. Harijem: Scaled Almost Diagonal Matrices with Multiple Singular Values, Z. Angew. Math. Mech, 78/1998., 121-131; Scaled Iterates by Kogbetliantz Method. Procedings of the Conference on Applied Mathematics and Comutation, Dubrovnik 13-18. September 1999., pp. 1-20; Quadratic Convergence Estimate of Scaled Iterates by Kogbetliantz Method, Computing 16, 83-105; Quadratic Covergence Estimate of Scaled Iteretes by J-symmetric Jacobi Method, Linear Algebra and Its Apllications (in press); MATEJAŠ Josip, Quadratic Converegence of Scaled Matrices in Jacobi Method, Numerische Mathematik 87/2000., 171-199; Convergence of Scaled Iterates by Jacobi Method, Linear Algebra and Its Applications 349/2002., 17-53. (Usp. BOLFEK Nevenka, urednica, 150. godišnjica školstva u Začretju, Začretje 1988, str. 93-94).

 

6.1.4. Prof. dr. sc. Stjepan SIROVEC (*1946.)

Prof. dr. sc. Stjepan SIROVEC

1. Životopis: Rodio sam se u subotu, 13. travnja (uoči Cvjetne nedjelje) 1946. u Švaljkovcu, a kršten u ponedjeljak, 15. travnja u župnoj crkvi Sv. Križa u Začretju. Sin sam Julija i Dragice rođ. Majsec koji su rodili osmero djece (pogledajte 2.7.1.Rodoslovno stablo obitelji Sirovec).

Osnovnu školu polazio sam u Začretju (1953.-1961.). U prva četiri razreda učiteljica mi je bila Hela Prpić. Iz tog vremena u lijepom sjećanju ostao mi je župnik Josip Škrlec. Nas ministrante rado je nagrađivao, slao nas po novine ili cigarete koje je pripaljivao jednu na drugoj, a povremeno nas je znao pozvati k sebi na župni dvor dok smo čekali početak nastave i počastiti doručkom. U lijepoj su mi uspomeni ostale njegove domaćice – gospođe Evica Broz i Ljubica Kozina. Evica je bila kuharica i sobarica, a Ljubica se brinula o vrtu i živadi. Jednog jutra – išao sam tada u drugi ili treći razred osnovne škole – pomagali smo Evici u kuhinji čistiti grah. Ona je neko vrijeme promatrala moje ruke, a onda iznenada rekla: «Štefek, pokaži mi svoje ruke! Uzela je moje ruke u svoje i sa smiješkom kazala: «Ti mali imaš svećeničke ruke!» Nitko mi nikada, ni prije ni poslije, nije tako decidirano «prorekao» moju svećeničku budućnost.

U višim razredima mi je razrednik bio prof. Dragan SAX, akademski slikar. Prof. Sax je rođen 5. rujna 1917. u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te specijalizirao grafiku u klasi prof. Tomislava Krizmana. Najprije je 8 godina radio u Osnovnoj školi u Opatiji, a zatim dugo vremena kod nas u Začretju. Posljednje godine – prije mirovine 1980. – proveo je u Zagrebu. Slikao je na platnu i kartonu, akvarele i grafike, Više je puta bio sudionik skupnih izložbi, a 2002. imao je prvu i jedinu samostalnu izložbu svojih radova, u zagrebačkoj galeriji «Ulrich». Bio je doista majstor svoga zanata, a nadasve dobar i pošten čovjek. Kao dobar katolik i uvjereni Hrvat, proživio je teške trenutke za vrijeme komunističkog režima. Preminuo je 30. lipnja 2003. godine u Zagrebu, u 86. godini života. Hvala prof. Saxu za sve čime nas je obogatio za vrijeme njegova boravka i rada u Svetom Križu. Usporedi R. G. (=Radovan GRGEC), Prof. Dragan SAX (1917-2003), u: Danica – hrvatski katolički kalendar 2005, HKD Svetog Jeronima, Zagreb 2004, str. 195.

Prof. Zvonimir KORAJ predavao nam je matematiku, a poslije svoga boravka u Začretju u Zagrebu je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu doktorirao i bio profesorom i jedno vrijeme dekanom Učiteljske akademije u Zagrebu. Za njegovu preranu smrt saznao sam iz novina i došao mu na sprovod na zagrebačkom Mirogoju. U svom oproštajnom govoru zahvalio sam prof. Koraju – u ime svih svetokriških kolega i učenika, za njegov stručni i pedagoški rad u Svetom Križu.

Cecilija Japec, koja mi je predavala glazbeni odgoj, tridesetak godina kasnije, nekoliko puta je nastupila sa svojim Dječjim zborom «CVRKUTIĆI» u župnoj crkvi Svetog Ivana u Zagrebu, kad sam ja već bio župnik istoimene župe. U Novoj Vesi su me nekoliko puta posjetili moji učitelji Hela i Božo Prpić pa smo mogli obnoviti naše zajedničke uspomene na Sveti Križ. Stariji Svetokrišćani vjerojatno se još sjećaju njihove dobre majke, koja je svakog jutra sudjelovala na Svetoj misi u našoj župnoj crkvi, slično kao i majka prof. Ketti Karmelić. Po tome smo mi učenici mogli naslutiti da ni njihova djeca nisu i ne mogu biti protiv Boga i Crkve, iako su koji put morali nešto reći i poduzeti protivno svom uvjerenju.

Stjepan Sirovec s kolegama maturantima i nekim profesorima

Stjepan Sirovec s kolegama maturantima i nekim profesorima – Krapina, lipanj 1965. godine; Stjepan stoji u zadnjem redu, drugi s desna

Ispitom zrelosti u lipnju 1965. završio sam gimnaziju prirodoslovnog smjera u Krapini. Razrednica nam je sve 4 godine bila, Marta Kovačić, prof. zemljopisa, a prof. Stanko Strašek, ravnatelj gimnazije, slovenski svećenik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata napustio svećeničku službu i otišao u partizane, predavao nam je moralni odgoj. Saznali smo to tek pri kraju 4. razreda od našeg vjeroučitelja i tadašnjeg krapinskog kapelana, vlč. Nikole Soldo s kojim sam poslije u Zagrebu mnogo puta o tome razgovarao. Mons. Nikola Soldo je naime, nakon Krapine, dugo vremena bio kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkog i glavni tajnik Biskupske konferencije. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata bio je «radi nacionalizma» osuđen na 15 godina strogog zatvora što je, do posljednjeg dana, izdržao na Golom otoku. Bilo mu je nuđeno da napiše molbu za pomilovanje, ali je on to, kao i nadbiskup Stepinac, odbio jer bi time neizravno priznao krivicu. Soldo je dobro poznavao Petrinjce učitelje Helu i Božu Prpić jer je za vrijeme Nezavisne države Hrvatske bio u Petrinji kapelan. Nezaboravni će nam ostati naši profesori: Ivo OSTOJIĆ iz povijesti i povijesti umjetnosti, Joza ŽIVKOVIĆ iz hrvatskog jezika i književnosti, Ivo Gruica iz biologije i već spomenuta naša razrednica Marta Kovačić koja nas je uvijek štitila i branila, kao dobra majka. Svoj maturalni rad O gorama i planinskim jezerima u Republici Hrvatskoj pisao sam pod njenim vodstvom. S kolegicama i kolegema iz Krapinske gimnazije susretali smo se u Novoj Vesi, od 2004. na Kaptolu. Četrdesetu obljetnicu naše mature proslavit ćemo 2005. godine u Krapini.

Sakrament Sv. Potvrde primio sam na Duhove 1963. (2. lipnja) u Zagrebačkoj prvostolnici po rukama biskupa dr. Josipa LACHA. Na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu studirao sam filozofiju (KBF 1965.-1969.). Vojni rok služio sam u Sinju (veljača - rujan 1966.) i na vojnom uzletištu u Rajlovcu (Sarajevo – zrakoplovstvo, rujan 1966.- rujan 1967.). U ljeto 1969. polazio dvomjesečni tečaj njemačkog jezika na Goethe-Institutu u gradu PASSAU, prije odlaska na daljnji studij u Rim kamo odlazim u rujnu 1969. studiram na Filozofskom i Teološkom fakultetu Papinskog Grgurovskog sveučilišta u RIMU (Pontificia Università Gregoriana, 1969.-1980.).

Svećenički red podijelio mi je bečki nadbiskup, kardinal dr. Franz König, u utorak, 10. listopada 1972., u bazilici Sv. Ignacija Lojolskog u Rimu. Kardinal König je školski kolega iz studentskih dana u Germanicumu i na Gregoriani naših nadbiskupa i kardinala Stepinca i Šepera. Rođen je iste godine kao i Franjo Šeper (1905.). Kad je dobio vijest o preminuću kardinala Stepinca, uputio se autom iz Beča u Zagreb na sprovod na koji nije stigao jer je kod Varaždina doživio tešku prometnu nesreću. Uvijek se s tugom i ponosom sjećao tih teških dana i znao je dometnuti: «…tako sam i ja barem malo participirao u mukama kolege Stepinca i tolikih drugih hrvatskih biskupa i svećenika». Godine 1971. kardinal König bio je osobni izaslanik pape Pavla VI. na Marijanskom kongresu u Mariji Bistrici i Mariološkom kongresu u Zagrebu. Kardinal dr. Franz König preminuo je 11. ožujka 2004. godine, u 99. godini života, 71. godini svećenstva, 52. godini biskupstva i 45. godini kardinalata!

Na mom svećeničkom ređenju i prvoj misi u Rimu sudjelovalo je 50 mojih rođaka i prijatelja iz Hrvatske uz kolege i znance u Rimu.

Mlada misa

Mladu misu slavim u srijedu, 11. listopada 1972., u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu (nazočan je bio i kardinal Franjo Šeper – pročelnik Kongregacije za nauk vjere, a propovijedao je mons. dr. Đuro Kokša), a zavičajnu mladu misu slavim u nedjelju, 1. srpnja 1973. na trgu pred župnom crkvom Sv. Križa u svom rodnom Začretju. Kao geslo svog svećeničkog života odabrao sam molitvu iz Knjige mudrosti, glava 7, redak 15: «Neka mi Bog dade govoriti kako me savjetova i misliti misli dostojne darova njegovih!»

Uz svećenike iz Krapinskog dekanata s dekanom prečasnim Josipom Orlićem u koncelebraciji su sudjelovali: rektor rimskog zavoda Germanicum-Hungaricum, p. Claudius Mayer-Lauingen (isusovac iz Bavarske) i mons. dr. Helmut Holzapfel, glavni i odgovorni urednik biskupijskog tjednika «SONNTAGSBLATT» iz Würzburga te nekoliko kolega iz Hrvatske, Vojvodine, Italije, Njemačke, Austrije, Nizozemske, Norveške i Švicarske. Bilo je to prvo vjersko slavlje na Trgu nakon poslijeratnih zabrana Tijelovskih procesija.

U svečanoj procesiji na čelu s raspelom i 30-tak djevojaka u narodnim nošnjama, praćeni limenom glazbom iz Tuhlja, krenuli smo iz župnog dvora cestom do oltara pred župnom crkvom. Propovjednik je bio nekadašnji svetokriški kapelan, prečasni Ignacije Hrastić. Na kraju Sv. mise, nakon crkvene himne TE DEUM LAUDAMUS (Tebe Boga hvalimo!), svirana je i pjevana hrvatska himna «LIJEPA NAŠA» dok je istovremeno, na istočnoj strani trga druga limena glazba prigodom «Dana boraca» svirala jugoslavensku himnu «Hej Slaveni». Mons. dr. Holzapfel objavio je u Würzburškom tjedniku «Sonntagsblatt» od 8. srpnja 1973. dvostraničnu, bogato ilustriranu reportažu o toj Mladoj misi u kojoj je posebno istaknuo tu «slučajnost» na kraju svečanosti kao zanimljiv znak odnosa Katoličke crkve i tadašnje socijalističke države.

Slika

U lipnju 1975. godine završnim ispitom i obranom magistarskog rada sa specijalizacijom u ćudorednom bogoslovlju postižem magisterij iz bogoslovnih znanosti.

Doktorat iz humanističkih i bogoslovnih znanosti u istoj specijalizaciji postižem obranom disertacije 11. lipnja 1980. i objavom u prosincu 1982. godine.

Godine 1980. imenovan sam kapelanom u župi Sv. Marka u Zagrebu (1980.-1984.). U proljeće 1981. došao je k meni u Župni ured Sv. Marka na Gornjem gradu prof. dr. Ivan Fuček, isusovac i ponudio mi da od jeseni iste godine preuzmem predavanja iz Osnovnog moralnog bogoslovlja na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu, što sam rado prihvatio. Za kratko vrijeme prof. Fuček je pozvan u Rim za profesora moralne teologije na Gregoriani pa sam preuzeo i dio predavanja iz Posebnog moralnog bogoslovlja – drugi dio predavao je mr. sci. Stjepan Kušan, isusovac – i pročelništvo katedre za moralnu teologiju (1982.-1987.). Godine 1983. na prijedlog prof. dr. Marijana Valkovića izabran sam od Vijeća Instituta za teološku kulturu laika KBF-a u Zagrebu i od velikog kancelara KBF-a imenovan honorarnim, a 1986. godine redovitim profesorom ćudorednog bogoslovlja na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Župnik dr. Stjepan Sirovec s najbližom rodbinom nakon ustoličenja za Novoveškog župnika

Župnik dr. Stjepan Sirovec s najbližom rodbinom nakon ustoličenja za Novoveškog župnika

 

Od 1984. do 1987. stariji sam duhovni pomoćnik (subsidijar) župniku dr. Antunu GRŠČIĆU kod Sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu. Župnikom župe Sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi u Zagrebu imenovan sam 10. svibanja 1987. i tu službu vršim do 25. kolovoza 2002. U to vrijeme prokopan je drenažni kanal oko župne crkve i kapele Majke Božje radi saniranja prevelike vlažnosti zidova; organiziram obnovu svetišta župne crkve: novi koncilski oltar, oltarno Raspelo, ambon, katedra za celebranta i 2 stolca za koncelebrante, veliki svijećnjak za Uskršnju svijeću, te klupa za ministrante i suradnike u liturgijskim slavljima od stare hrastovine.

Svetište je blagoslovio, a novi oltar posvetio na svetkovinu rođenja Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1994., prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio EINAUDI koji je gotovo svake godine predvodio misna slavlja na Ivanje i prigodom podijele Sv. Potvrde.

Svetište župne crkve Sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi  u Zagrebu Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja u ljeto 2001. s novim bakrenim krovom  na crkvenoj lađi

Svetište župne crkve Sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi u Zagrebu

Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja u ljeto 2001. s novim bakrenim krovom na crkvenoj lađi

 

Gore je spomenuto da sam bio 4 godine kapelan u župi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, 3 godine subsidijar i 15 godina župnik župe sv. Ivana u Novoj Vesi u Zagrebu. U vrijeme moje župničke službe u Novoj Vesi nisam imao kapelana, već suradnike među urednicima «Glasa Koncila» i u franjevačkom samostanu na Kaptolu 9. Sv. Marko i sv. Ivan su susjedne, starodrevne zagrebačke župe. Kao zanimljivost, radi usporedbe, donosim brojeve onih koje sam krstio, pričestio, pripremio za Sv. Potvrdu, vjenčao, providirao (podijelio sakramente bolesničkog pomazanja) i ispratio ih na privremeni počinak na groblju. Župa sv. Marka imala je tada oko 20.000, a župa sv. Ivana ima oko 10.000 katolika.

Sveti Marko Zagreb – Gornji Grad: jesen 1980. – jesen 1984.:

Slika

Krstio 235:4 = 58 godišnje; vjenčao 530 parova:4 = 132 para godišnje (inače se kod sv. Marka u to vrijeme godišnje vjenčalo oko 350 parova godišnje; 1983. bilo je 365 parova!); prva Sv. Pričest = 30 i Sv. Potvrda po 30 godišnje; sprovoda 487:4 = 97 godišnje. Na Seminaru za uvođenje odraslih u kršćanstvo sudjelovao je na korizmenim i adventskim tečajevima po godinama sljedeći broj sudionika: 1982. - 54 † 24 = 78; 1983. – 36 † 52 = 88; 1984. – 44. To su uglavnom bili mladi ljudi koji su se planirali crkveno vjenčati, a bili su samo kršteni ili nekršteni. Na Seminaru za trajno obrazovanje svećenika Zagrebačke nadbiskupije sudjelovalo je: 1981./82. na 30 jednodnevnih tečajeva 600 sudionika (po tečaju 20 svećenika u prosjeku); 1982./83. bila su 24 tečaja s 500 sudionika; 1983./84. održano su 23 tečaja s 650 sudionika ili 28 po tečaju; 1984./85. bilo je 17 tečajeva s 350 sudionika i 1985./86. bilo je 7 tečajeva s 169 sudionika. Teme tečajeva su bile: Suvremena kristologija; Liturgijska obnova Drugog Vatikanskog sabora; Euharistija i pomirenje; Misijsko poslanje Crkve; Redovita priprava za kršćanski brak i «Obiteljska zajednica» pape Ivana Pavla II. Na Seminaru za vjersko i etičko obrazovanje katoličkih liječnika održano je 5 jednodnevnih tečajeva na kojima je po tečaju u prosjeku sudjelovalo 30 do 50 liječnika. Prvi dio je bio duhovno-meditativne naravi, a drugi se dio sastojao od stručnog i znanstvenog predavanja s razgovorom nakon toga. Zajednička Sv. Misa se slavila ili u podne ili navečer.

Sveti Ivan Krstitelj Zagreb: jesen 1984. – jesen 2002. ( 18 godina!)

Slika

30. obljetnica svećenstva župnika dra Stjepana Sirovca, kolovoz 2002.

Krstio sam 1.080 krštenika (60 godišnje); prvopričesnika 958 (63 godišnje); krizmanika 828 (56 godišnje); vjenčanih 537 parova (35 godišnje); providiranih 872 (58 godišnje); sprovoda 1.654 (92 godišnje). Godišnje sam podijelio oko 25.000 Svetih Pričesti ili 68 dnevno, odnosno ukupno oko 550.000, a slavio sam oko 18.000 Svetih misa – u 15 godina moje župničke službe svaki dan dvije, a svake nedjelje i zapovijedanih blagdana tri Sv. mise.

Sv. Marko i Sv. Ivan zajedno: krstio sam 1.320 krštenika (60 godišnje), prvopričesnika je bilo 1.070 (48 godišnje); pripravio 948 krizmanika (43-oje godišnje); vjenčao sam 1.067 parova (48 godišnje, odnosno 96-tero mladenaca); providirao 900 bolesnika i staraca (40 godišnje); vodio sam 2.141 sprovod, odnosno svake godine 97 (samo za jedan broj je manje onih koje sam vjenčao!). DEO GRATIAS! »

U kolovozu 1990. dobivam poziv od Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Münsteru – poziv uputio dekan fakulteta i predsjednik komisije za izbore novih profesora, prof. dr. Heribert VORGRIMLER (9. kolovoza 1990.) da početkom zimskog semestra kod njih održim nastupno predavanje ukoliko sam zainteresiran za profesorsko mjesto i katedru moralne teologije, nakon što će na proljeće 1991. dosadašnji profesor i pročelnik katedre prof. dr. Bruno Schűller biti umirovljen. Nastupno predavanje sam održao u srijedu, 24. listopada 1990. u svečanoj dvorani Bogoslovnog fakulteta. Potom je o pozivu i održanom predavanju u pisanom obliku obaviješteno Profesorsko vijeće KBF-a u Zagrebu, koje je na svojoj redovitoj sjednici od 11. studenoga 1990. jednoglasno podržalo moj odlazak u Münster. Tada je zatražena suglasnost tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i velikog kancelara KBF-a, koji je svojim pismom od 25. studenoga 1990. odgovorio da se ne slaže s mojim odlaskom, «jer bi tako mogli svi otići».

Pismo poziva u hrvatskom prijevodu glasi:

Univ. Prof. Dr. Heribert VORGRIMLER, Westfälische Wilhelmsuniversität, Vereinigte Seminare des Fachbereichs Katholische Theologie, Münster, 9. August 1990

Veoma poštovani gospodine i kolega dr. Sirovec, naš Teološki fakultet u Münsteru traži za travanj 1991. nasljednika prof. Brune Schüllera, isusovca, kao profesora moralnog bogoslovlja. Budući sam predsjednik komisije za raspisani natječaj, u ime iste komisije upućujem Vam upit da li ste zainteresirani za ovo profesorsko mjesto.

Prema našim starim akademskim običajima – ako bi Vaš odgovor bio pozitivan – pozivam Vas da početkom zimskog semestra (od sredine listopada do sredine prosinca) održite kod nas nastupno predavanje s diskusijom.

Temu možete slobodno izabrati. Radujem se Vašem skorom odgovoru i upućujem Vam najbolje želje i prijateljske pozdrave! Vaš Heribert Vorgrimler, v. r.

(Ovo pismo na izvornom njemačkom jeziku objavljeno je u mojoj knjizi «Sveti Ivan Krstitelj» Zagreb 1997., str. 284.)

Profesorski zbor Filozofsko-teološkog instituta na Jordanovcu

Profesorski zbor Filozofsko-teološkog instituta na Jordanovcu, 22. svibnja 1986. godine: prvi red: Macan, Sztrilich, Fuček, Pozaić, Sirovec, Pšeničnjak, Miljenko Belić, Vidović i (†) Marijan Gajšak. Drugi red: Predrag Belić, Stanković, Steiner, Vasilj, Szentmartony, Brajčić, Kos, (†)Tomo Vereš OP i Stjepan Kušan.

Član sam Tajništva za one koji ne vjeruju u dva mandata (1983.-1984. i 1984.-1988.) i Vijeća za obitelj (1988.-1992.) tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije u jednom mandatu. U jednom mandatu bio sam i tajnik Tajništva za one koji ne vjeruju i sudjelovao sam na Međunarodnom simpoziju istog tajništva iz Vatikana u Beču. Tadašnji predsjednik istog Tajništva bio je bečki nadbiskup, kardinal dr. Franz KÖNIG.

U jubilarnoj i Svetoj godini 2000. dao sam obnoviti fasadu župne crkve, a godinu dana poslije zamijenjen je dotadašnji dotrajali krov od eternit ploča bakrenim pločama. Izvorno je naime crkva imala bakreno krovište, ali joj je – kao i tolikim drugim crkvama – 1918. od tadašnjih austro-ugarskih vlasti oduzeto i upotrijebljeno u vojne svrhe. Izvana i iznutra obnovljeni zidovi cintora velikog i lijepog perivoja oko župne crkve u kojem se nalazi i nova župna kuća iz 1963. godine koju sam dao izvana i iznutra obnoviti. Dao sam urediti centralno plinsko grijanje na sva tri kata kuće. Temeljito je obnovljena i kapela Majke Božje u Novoj Vesi na čiji je zabat, u nišu iznad ulaznih vrata, 3. listopada 1998. postavljen brončani reljef blaženoga kardinala Alojzija Viktora STEPINCA i sadašnjeg pape Ivana Pavla II. koji je na taj dan na Mariji Bistrici Kardinala proglasio blaženim.

Prof. dr. Stjepan Sirovec u svom uredu Metropolitanskog suca, Zagreb – Kaptol 31

Prof. dr. Stjepan Sirovec u svom uredu Metropolitanskog suca, Zagreb – Kaptol 31

 

Sudac sam Ženidbenog suda Zagrebačke nadbiskupije (1988.-2000.), a od siječnja 2003. sam uz dosadašnji profesorski rad na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu i sudac Metropolitanskog suda u Zagrebu (crkveni sud za područje Zagrebačke metropolije).

 

 

 

 

 

1. DJELA – KNJIGE I ČLANCI

Slika

Poredani kronološkim redom: Collegium Germanicum et Hungaricum, u: Bilten župe Sveti Križ Začretje, br. 4/1977., 15-16; Razmišljanje o nedjeljnom bogoslužju, u: Bilten župe Sveti Križ Začretje, br. 5/1977., 4-5, naklada 2.000 primjeraka. Symbol für Kroatien und die Welt. Zum 20. Todestag des kroatischen Bekennerkardinals Alojzije Viktor STEPINAC, in: KORRESPONDENZBLATT 87 (1980.), 48-57, naklada 1.000 primjeraka. U skraćenom i novinarskom obliku isti je članak objavljen u tjedniku biskupije Würzburg «SONNTAGSBLATT» od 10. veljače 1980., središnje dvije stranice s dvije Kardinalove fotografije. SIROVEC dr. Stjepan, KORPAR Antun, Žvakanje života, Brezovica 1981., 153 stranice, u: GK od 29. listopada 1981., prikaz knjige. Doktorska radnja - Ethik und Meta-Ethik im jugoslawischen Marxismus. Analyse und Vergleich mit katholischen Positionen (Etika i meta-etika u jugoslavenskom marksizmu. Analiza i usporedba sa kršćanskom etikom). Znanstveni niz: Abhandlungen zur Sozialethik, Nr. 19. Urednici su bili sveuč. profesori dr. Anton Rauscher – isusovac i dr. Wilhelm Weber – biskupijski svećenik; Izdavačka kuća Ferdinand Schöningh Verlag, Paderborn, München, Wien i Zürich, 1982., 420 stranica, naklada 800 primjeraka .

Slika

♦Sv. Ivan Krstitelj – zaštitnik Hrvata povodom 200. obljetnice blagoslova župne crkve Sv. Ivana u Novoj Vesi: 1790.-1990., Zagreb 1990., 270 stranica, naklada 1.000 primjeraka. Osnovno moralno bogoslovlje, Zagreb 1994. (skripta za studente). Katoličko moralno bogoslovlje, Zagreb 1995., 280 stranica (udžbenik za studente Instituta za teološku kulturu laika KBF-a Sveučilišta u Zagreb, naklada 2.000 primjeraka). Sveti Ivan Krstitelj, povodom 650. obljetnice župe Sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu: 1347.-1997., Zagreb 1997., 304 stranice, 2. prošireno i ispravljeno izdanje, naklada 1.000 primjeraka.

Zur Seligsprechung des kroatischen Märtyrer-Kardinals Alojzije Viktor STEPINAC, u: KORRESPONDENZBLATT 108 (1999.), 56-69, naklada 1.000 primjeraka.. Rkt. župna crkva i župa Svetog Ivana Krstitelja u Zagrebačkoj Novoj Vesi: 6.12.1347.-6.12.2002. = 655 godina, 1.5.1803.-1.5.2003. = 200 godina, Zagreb 2002., Brošura od 10 plastificiranih i ilustriranih stranica u povodu 200. obljetnice posvete sadašnje župne crkve Sv. Ivana Krstitelja, naklada 5.000 primjeraka.

Slika

Hrvati i Germanicum. U povodu 450. obljetnice Papinskog zavoda 'Germanicum et Hungaricum' u Rimu: 1552.-2002. Niz: Biblioteka Vrela i prinosi za povijest Družbe Isusove u hrvatskom narodu, knjiga 6. Izdavač: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu i Hrvatski povijesni institut u Beču, Zagreb 2004., 230 stranica, od kojih je 60 stranica na njemačkom jeziku, naklada 1.000 primjeraka. Knjiga je bogato ilustrirana s 44 fotografije i slike u bojama i 44 u crno-bijeloj tehnici. Recenzenti: prof. dr. Josip ĆURIĆ, isusovac – umirovljeni profesor filozofije na KBF-u (u knjizi str. 15 i na ovitku knjige) te prof. dr. Josip OSLIĆ, biskupijski svećenik i profesor filozofije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, u knjizi str. 10-11).

«Preletio sam kao u jednome dahu cijeli Vaš spis o «Germanicumu» i ostao zadivljen. Iznenadila me množina podataka, i nadasve, Vaša velika zahvalnost u pogledu ravnatelja Kolegija. Naročito ste istaknuli svoju zahvalnost prema savjesnom ocu Andreasu STEINHUBERU, koji je u Vašem Zavodu proživio punih 48 godina. Svaka čast velikom rektoru i piscu, ali i Vama! Nažalost nisam u stanju na doličan način procijeniti i ocijeniti Vaše djelo. Bolest mi, naime, ne dopušta da se bavim solidnim proučavanjem toga prelijepoga djela. Ipak sam u kratkom vremenu prošao cijelu studiju – makar se pri tome kraće zadržao na pojedinostima meni nepoznatih gojenaca. Divno ste istaknuli znamenite Hrvate, osobito blaženoga Alojzija Stepinca, što je doista vrijedno časti i poštovanja. Napisali ste zbilja vrijedno djelo. Volio bih istaknuti pojedinosti, koje zaista Vašem djelu daju osobitu čast. Nu, to će drugi učiniti uspješnije od mene… Od svoje strane iskreno želim da ova knjiga naiđe na pravi susret među znancima i prijateljima Vašega zavoda Germanicuma!» (prof. dr. Josip ĆURIĆ, isusovac, navedeno mjesto).

«Autor ove knjige prati povijesni razvoj poznatoga zavoda u Rimu «Germanicum et Hungaricum» u kojem su studirali brojni Hrvati, koji su nakon završenog studija u Rimu i povratka u Domovinu značajno obilježili crkveni i društveni život našeg naroda. Tako su primjerice svoj studij na Gregoriani i u Germanicumu završili: Sv. Marko Križevčanin, Bl. Alojzije Viktor STEPINAC, sluge Božji dr. Josip Lang i dr. Josip Stadler, zagrebački nadbiskup i potom prvi pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal dr. Franjo ŠEPER, dubrovački biskup dr. Josip Carević te pomoćni zagrebački biskupi dr. Franjo Salis-Seewis i dr. Đuro Kokša i da ne nabrajamo druge poimence, njih ukupno 311. U ovoj je knjizi vidljivo da su Hrvati kroz svoju dugu povijest imali značajne studijske kontakte s Europom. Budući da nas je Europa već odavna obogaćivala znanjem, naši su znanstvenici znali stečeno znanje prenositi i širiti ga u ovim našim prostorima, kao što su i mnogi hrvatski znanstvenici i umjetnici kroz stoljeća obogaćivali i proširivali spoznaje i znanje na europskim i američkim sveučilištima. U tom smislu može se kazati da su već odavna na znanstvenoj razini započeli integracijski procesi između Hrvatske i Europe. Knjiga koju imate u rukama sustavno obrađuje jedno važno povijesno razdoblje u kojem na osobit način dolazi do izražaja «kronologija» studijskih postignuća hrvatskih intelektualaca, i to ovdje posebno na crkvenom području. U ovom djelu na osobit je način prepoznatljiva ideja integracijskih procesa između Hrvatske i Europe, koji traju već nekoliko stoljeća. Ti integracijski procesi ne govore samo o bogatoj razmjeni studenata, nego su oni prije svega izraz obostrane izmjene znanja, koje ne obogaćuje samo dijelove nego i cjelinu. U knjizi ćete naći i verziju na njemačkom jeziku na 60 stranica. Upravo ta «njemačka verzija» omogućuje da ova vrijedna studija o hrvatskim Germaničarima bude čitana i izvan granica Hrvatske i hrvatskog jezika. Za ovu knjigu može se reći da je izvorna, i to zbog toga, što se koristi bogatom izvornom literaturom, kao i literaturom sekundarnog karaktera. Ali ne samo to: u predloženom tekstu u metodološkom smislu prisutna je sustavna i originalna interpretacija, koja tekst čini preglednim i zanimljivim.

Ova znanstvena studija vrijedna je osim toga i zbog toga što ona na originalan način osvjetljuje jednu veliku povijesnu epohu i hrvatske intelektualce smješta u kontekst europske duhovne tradicije» (prof. dr. Josip Oslić, navedeno mjesto).

Vier ehrwürdige Kroaten-Germaniker aus dem 20. Jahrhundert. Biographien von Bischof Dr. Josip CAREVIĆ, Erzbischof und Kardinal Dr. Franjo ŠEPER und Weihbischöfen Dr. Franjo SALIS-SEEWIS und Dr. Đuro KOKŠA, in: KORRESPONDENZBLATT 113 (2004.), 81-88. Osobni SPOMENAR važnijih dogođaja u svijetu i Hrvatskoj – 15 svezaka po 400 stranica velikog formata 25X35 cm, rukopis, fotografije, novinski članci i fotokopije važnijih dokumenata; dio su Sirovčeve privatne knjižnice koja dosada broji 2.700 knjiga + časopisi: Bogoslovna Smotra, Crkva u svijetu, Obnovljeni Život, Marulić, Sveta Cecilija – pretplatnik od 1981.

 

2. ODJECI KNJIGE « HRVATI I GERMANICUM»

 

SEGRETERIA DI STATO. Sezione per gli affari esteri, Vatikan, 22. travnja 2004.

«Velečasni gospodine dr. Sirovec, primio sam Vašu knjigu posvećenu vezama hrvatskoga naroda i Papinskoga germanskog i ugarskog zavoda u Rimu, koju ste mi poslali na dar. Na tome Vam najljepše zahvaljujem. Istodobno Vam pak želim potpun uspjeh u Vašem dušobrižničkom i profesorskom radu, te na Vas zazivam obilan Božji blagoslov, odani u Kristu –

kardinal Angelo Sodano, državni tajnik Njegove Svetosti, v. r.»

Pismo je izvorno napisano na hrvatskom jeziku, a knjiga je iz Zagreba poslana početkom mjeseca travnja. Kako je točna i brza vatikanska administracija i diplomacija, koju se nekoć s pravom kritiziralo radi sporosti i tromosti. Vremena su se očito i u Vatikanu promijenila. I pismo koje neposredno slijedi je također izvorno napisano hrvatskim jezikom. Ostala pisma pisana su na njemačkom jeziku, a ovdje donosim samo za javnost zanimljive dijelove u mojem prijevodu.

NUNTIATURA APOSTOLICA IN CROATIA, Zagreb, 24. veljače 2004.

«Prečasni Gospodine! Rado i sa zahvalnošću potvrđujem primitak Vašeg novog djela «Hrvati i Germanicum». Ovo Vaše djelo doista spada u «Fontes et studia», jer povijesni prikaz o hrvatskim Germaničarima kroz minulih 450 godina, dokumentacijski, slikovito, literaturom, vrijednim prilozima te kraćom verzijom na njemačkom jeziku, predstavlja vrijedni prinos za cjelokupnu hrvatsku crkvenu povijest. Hrvatski Germaničari na glasu svetosti i značajni Hrvati-Germaničari u 20. stoljeću na osobito uvjerljiv način svjedoče u prilog tome da je ovaj poznati rimski kolegij ujedno i «CROATICUM». Dok Vam iskreno zahvaljujem, rado Vam kao Papin predstavnik u RH podjeljujem apostolski blagoslov Svetog Oca i želim Vam svako dobro i uspjeh u Vašem radu na korist Crkve u Hrvatskoj.

+Francisco-Javier Lozano, apostolski nuncij, v. r.»

NADBISKUP VRHBOSANSKI, Sarajevo, 24. veljače 2004.

«Prečasni gospodine dr. SIROVEC! Danas sam primio Vašu knjigu «Hrvati i Germanicum» s popratnim pismom. Ovim potvrđujem primitak knjige i zahvaljujem na knjizi. U prvi pogled oprema knjige se odaje vrlo lijepo tehnički urađena. Sadržaj moram tek upoznati iz bližega, kako bih o njemu mogao nešto konkretnije kazati. Ipak, odmah mogu iskreno reći čestitke i odati Vam priznanje na svim podacima iznesenim u ovoj knjizi. Osobno će me sigurno obogatiti, a vjerujem i našu kulturnu i crkvenu baštinu. Uz izraze zahvalnosti i priznanja na izdanju, iskren pozdrav i blagoslov šalje

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski, v. r.»

AB ARCHIEPISCOPO STRIGONIENSI-BUDAPESTINENSI, Budapest, 8. April 2004.

«Velečasni gospodine Profesore! Primio sam sa zahvalnošću Vašu knjigu o hrvatskim Germaničarima. Izražavam iskrene čestitke! Od srca vam želim snagu i radost uskrsnuloga Krista, te Vas srdačno pozdravljam!

Vaš Péter kardinal Erdö, nadbiskup ostrogonski i primas Mađarske v. r.»

APOSTOLISCHE NUNTIATUR IN BERLIN, Berlin, 11. März 2004.

«Dragi confrater maior! Srdačno Ti zahvaljujem na poslanoj mi prelijepoj knjizi o našem Germanicumu et Hungaricumu. Knjiga sadrži puno zanimljivih informacija i lijepih slika o životu u našem Zavodu. Želim Ti svako dobro u Tvom životu i bratski Te pozdravljam!

Tvoj +Erwin Josef Ender, apostolski nuncij u Berlinu, v. r.»

ARHIEPISCOPIA ROMANO-CATOLICA – ALBA-IULIA (Rumunjska), 28. veljače 2004.

«Predragi Confrater Maior, dragi Stjepane! Najsrdačnija hvala za izvrsnu knjigu «Hrvati i Germanicum». Iskrene čestitke! Čini mi se da od Steinhubera nismo imali ovakve knjige. Knjiga je aktualna po imenima svetih, blaženih i slugu Božjih iz Germanicuma, koji su većim dijelom Hrvati. Mislim da je veoma dobro da si knjigu povezao s našim susretom u Zagrebu i Mariji Bistrici. Posebno zahvaljujem za njemački dio knjige koji će moći čitati svi Germaničari. Istovremeno Ti zahvaljujem za Tvoje izvrsno predavanje na našem susretu u Varaždinu i uopće ne sumnjam da će jednako dobro i zanimljivo biti Tvoje predavanje na susretu u Freisingu, u lipnju ove godine.

Bratski te pozdravlja Tvoj Georgius Jakubiny, nadbiskup Alba-Iulije, v. r.»

DIOCESE DE COROATA – BRAZIL, 7. svibnja 2004.

«Dragi frate rosso Stjepane! Najsrdačnija hvala za Tvoju knjigu «Hrvati i Germanicum» - koliko marljivog rada i brižnog truda stoji u njoj – koja je nakon dugog putovanja pristigla ovdje na sjeveroistok Brazila. Veoma me veseli da si se sjetio i mene, tako dalekog Tvog subrata. Hvala Ti na Tvojim lijepim željama za Uskrs. Ja ih s jednakom ljubavlju uzvraćam – Buona Pasqua e tanti belli auguri, caro Stefano! Žao mi je što nisam mogao doći na susret u Zagreb, a ne ću moći doći ni u Freising. To jednostavno spada na misionarski život. Nu, sada je već mnogo bolje negoli pred 100 godina, kada se misionari uopće više nisu vraćali u svoju Domovinu. Želim Ti, dragi brate, sve najbolje u Tvom životu – i tko zna hoćemo li s jednog dana ipak i osobno susresti. Ako ne ovdje na zemlji, onda, nadam se, u vječnosti. U srdačnoj povezanosti –

Tvoj Reinhard Pünder, biskup Coroate, v. r.».

ALOJZ ŠUŠTAR, nadškof u mirovini, Ljubljana-Šentvid, 24. februarja 2004.

«Dragi gospod profesor, iskrena hvala za knjigo «Hrvati i Germanicum». Kratko sem jo že pregledal; z zanimanjem jo bom prebral, saj sem imel veliko sošolcev, ki jih tudi Vi omenjate v knjigi. Večina od njih je že odšla v večnost, a kljub temu ostajamo z njimi povezani; nekateri pa še živijo. Želim Vam vse najboljše in Vas prisrčno pozdravljam! .»

Alojz Šuštar,v.r.

MSGR. MARIJAN OBLAK, nadbiskup zadarski u miru, Zadar, 27. veljače 2004.

«Poštovani gospodine Profesore, zahvaljujem Vam na pošiljci Vaše knjige «Hrvati i Germanicum». Svojim ste djelom dostojno obilježili visoku 450. obljetnicu utemeljenja Papinskoga zavoda Germanicum-Hungaricum u Rimu. Čestitam! S poštovanjem Vas pozdravljam i blagoslivljam!

Marijan Oblak, nadbiskup zadarski u miru, v. r.»

BISKUP BANJALUČKI – EPISCOPUS BANIALUCENSIS, Banja Luka, 24.02.2004.

«Poštovani profesore SIROVEC, hvala Vam za Vašu poslanu knjigu «Hrvati i Germanicum» izdanu povodom 450. obljetnice Papinskog zavoda u Rimu. Čestitam Vam za ovo lijepo i korisno izdanje, kojim ste dodatno obilježili ovu obljetnicu. Posebno je dragocjeno da će svi pitomci, svi studenti ove vrijedne Ustanove moći naći svoje ime i da su u Germanicumu školovani, za svijest pripadnosti univerzalnoj, Katoličkoj Crkvi, odgajani ljudi sveti i značajni za život te Crkve na našim prostorima. Povijest Germanicuma, njegovu odgojnu i teološko-obrazovnu ulogu vrijedno je i na ovaj način zabilježiti. Još jedanput Vam čestitam i zahvaljujem za knjigu kojom će se obogatiti svaka Župska i Biskupijska knjižnica. Uz izraze osobitog poštovanja!

Franjo Komarica, biskup banjalučki.»

BISKUPSKI ORDINARIJAT, KOTOR, 19. travnja 2004.

«Poštovani profesore, dragi svećeniče, primio sam Vašu knjigu «HiG» koju ste mi poslali 7. veljače, ove godine. Pregledavajući je – opazio sam da ste stručno i s puno pažnje iznijeli na vidjelo sve ono što se dešavalo u Papinskom zavodu GeH kroz četiri i pol stoljeća. Kako vidim i Vi ste u najboljim godinama svoga života proveli jedan dio u tom poznatom Papinskom zavodu, što sigurno nosite u svom srcu. Da ga niste zavoljeli, ne bi se ni upuštali u ovako zahtijevan posao istraživanja i pisanja povijesti Zavoda. Hvala Vam što ste mislili i na ovu malu, ali starodrevnu biskupiju, koja je u dijaspori, te ste nam poslali izvrsnu knjigu, koja će nam poslužiti pri upoznavanju veze između Hrvata i Germanicuma. Želim Vam puno uspjeha u Vašem nesebičnom radu sveučilišnog profesora i suca Metropolitanskog suda, a na dobrobit mjesne Zagrebačke crkve. Božji blagoslov – uz pozdrav u Gospodinu!

+Ilija Janjić, biskup kotorski, v. r.»

PROF. DR. NICOLAUS STEPHAN BOSSHARD, PALMA MALLORCA, 21.04.2004.

«Dragi frater maior Stjepane! Prošlo je već 30 godina otkako se nismo vidjeli ni susreli, tako da bismo se sada vjerojatno jedva i prepoznali. Zato o nama i nama govore naša djela. Tvoja su sada ukoričena u knjizi «Hrvati i Germanicum»; doista predivno i veoma zahtjevno djelo, za koje Ti od srca zahvaljujem i iskreno Ti čestitam. Moja će pak djela obuhvatiti «knjiga života» ili će ih pak odnijeti zapadni vjetar koji nam donosi ovamo u Mallorcu prašinu sa Zapada. Već pred neko vrijeme počeo sam ovozemaljsko vrijeme procjenjivati prema onom nebeskom i nadam se da sam tako Bogu i dalje blizak. Na putu prema njemu ostajem trajno s Tobom povezan!»

PAPINSKI HRVATSKI ZAVOD SVETOG JERONIMA, Rim, 26. veljače 2004.

Prof. dr. Stjepan Sirovec i  časne sestre «Služavke Maloga Isusa»

Prof. dr. Stjepan Sirovec i časne sestre «Služavke Maloga Isusa» (s.Gordana, s. Pompea i s. Bogoljuba)na terasi «Germanicuma» u Rimu, 10.10.2000. godine;u pozadini se vidi kupola bazilike Svetog Petra u Vatikanu

«Poštovani, velečasni Gospodine! Primio sam dva primjerka Vaše knjige «HiG». Jedan primjerak sa posvetom namijenili ste za Knjižnicu našeg Zavoda, a jedan za mene osobno. Čestitam Vam na ovom djelu iza kojega stoji puno rada, istraživanja, kopanja po arhivima… U knjizi izranjaju na površinu mnogi likovi iz naše nacionalne povijesti, koji su duhovnu i intelektualnu formaciju sticali u Germanicumu i na rimskim crkvenim učilištima. Tko bude proučavao povijest hrvatske prisutnosti u Rimu odsada će morati konzultirati i Vašu knjigu. U ime Zavoda Sv. Jeronima i svoje osobno ime zahvaljujem Vam na lijepome i velikodušnome daru. Neka dobri Bog blagoslovi Vas i Vaše djelovanje. NEKA SVE BUDE NA VEĆU SLAVU BOŽJU! Srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam!

Msgr. dr. Jure Bogdan, rektor, v. r.»

 

 

 

 

SEGRETERIA DI STATO. Prima sezione – Affari generali, VATIKAN, 28.10.2000. Br. 483.801

«Velečasni Gospodine, Svetome ocu ste za vrijeme Njegova redovitoga tjednog susreta s hodočasnicima prošloga 11. listopada 2000. darovali cheque od …., namijenjen za karitativnu djelatnost Sv. Oca, te dva primjerka svojih knjiga. Vrhovni svećenik Vam najljepše zahvaljuje na tome kao i na Vašoj molitvi za Njegovu apostolsku službu. Njegova Svetost također za Vas i za vjernike i studente povjerene Vašoj dušobrižničkoj skrbi moli zagovor i zaštitu Presvete Bogorodice Marije, koja se u Vašim krajevima posebno štuje i zaziva kao Majka Božja Bistrička, Majka Božja od Kamenitih vrata i Majka Božja Remetska, te svima od srca udjeljuje apostolski blagoslov. Priopćujući Vam ovo, srdačno Vas pozdravljam, odani u Kristu Isusu,

mons. Pedro Lopez Quintana, povjerenik».

SEGRETERIA DI STATO. Prima sezione. Affari generali, VATIKAN, 29. siječnja 1999. Br. 446.000

«Velečasni Gospodine, Sveti Otac je primio Vašu čestitku koju ste mu u svoje ime i u ime svojih župljana poslali prigodom nedavne svetkovine Kristova rođenja i za Mlado ljeto. Vrhovni svećenik Vam od srca zahvaljuje na tome, a posebno pak na Vašim molitvama za njegovu apostolsku službu. Istodobno Njegova Svetost za Vas i Vaše župljane moli obilje milosti i mira Krista Isusa, Spasitelja svih ljudi i naroda, te vrlo rado udjeljuje apostolski blagoslov Vama i svima koji su povjereni Vašoj župničkoj i profesorskoj skrbi. Dok Vam ovo priopćujem, srdačno Vas pozdravljam, odani u Kristu Isusu–

mons. Pedro Lopez Quintana, povjerenik, v. r.»

SEGRETERIA DI STATO. Prima sezione. Affari generali, VATIKAN, 27. listopada 1997.

«Velečasni Gospodine, Sveti Otac je primio Vašu knjigu o Župi Svetoga Ivana Krstitelja u Zagrebu, koju ste mu poslali na dar uz prigodnu posvetu. Zahvalan na tolikoj ljubaznosti i na osjećajima koji su Vas na to potaknuli, Vrhovni svećenik od srca zahvaljuje i rado udjeljuje apostolski blagoslov Vama i svim vjernicima Vaše župne zajednice. Priopćujući Vam ovo, koristim prigodu da Vas, uz dužno poštovanje, srdačno pozdravim, odani u Kristu Isusu - †Giovanni Battista RE, zamjenik, v. r.»

Moja najnovija knjiga «HRVATI I GERMANICUM» je u kratkom vremenu rasprodana, a dijelom i poklonjena. Knjigu sam poklonio svim kardinalima, nadbiskupima, biskupima Germaničarima, svim biskupima na području bivše Jugoslavije, svim kolegama Germaničarima Hrvatima, kao i onima koji su sa mnom započeli studij u Germanicumu i koji su iste godine (1972.) zaređeni za svećenike, svim djelatnicima Nadbiskupskog Duhovnog Stola u Zagrebu, mojim najbližim rođacima i nekim kolegama profesorima KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Ukupno oko 200 primjeraka. Budući mnogima od naših župljana i sumještana ova knjiga neće biti dostupna mislim da će vas zanimati osnovni podaci o Germanicumu i Gregoriani (pogledajte poglavlje 2.9 str. 81). Moj tiskani prvijenac 1977. (već sam bio svećenik i magistar znanosti! – danas mnoga djeca objavljuju svoje radove već u osnovnoj školi) posvećen je upravo tim institucijama.

6.2 POLITIČARI I PEDAGOZI

6.2.1. Juraj MIHOVILIĆ (1941. – 2004.)

Juraj MIHOVILIĆ

Rođen je 17. travnja 1941. godine u selu Ciglenici Zagorskoj, Općina Sv. Križ Začretje, od oca Lovre i majke Klarice. Sa šest godina ostao je bez oca te se kroz život probijao svojom upornošću i marljivošću.

Niže razrede osnovne škole završava u Sv. Križu Začretju, a osam razreda gimnazije u Krapini. Kao učenik bio je aktivan sportaš te se bavio glumom. Nakon završetka gimnazije upisuje Pravni fakultet koji je zbog teških materijalnih prilika morao prekinuti nakon dvije godine studiranja. Godine 1964. zapošljava se u Poljoprivrednoj zadruzi Začretje gdje radi u komercijali te kao rukovoditelj općih poslova sve do 1979. godine. Za to vrijeme intenzivno se bavi sportom u Hokejaškom klubu «Jedinstvo» gdje postiže zapažene rezultate, a dva puta je nastupio za reprezentaciju bivše države.

Tijekom prekida rada u PZ Začretje radio je s Ivanom Kranjčićem i Stjepanom Makom na sanaciji «Zagorke» iz Bedekovčine zajedno koju su vrlo uspješno proveli. Neko vrijeme radi u Renovi, a onda se ponovo vraća u PZ Začretje u vrijeme kad se našla u vrlo teškim financijskim prilikama. Nakon provedene konsolidacije preuzima posao direktora. Za vrijeme njegovog rukovođenja PZ postiže značajne uspjehe u svim svojim djelatnostima, a naročito u rasadničkoj proizvodnji, uređenju okoliša u Novom Zagrebu, na Plitvičkim jezerima, u Kumrovcu te, kao kruna svega, na uređenju Trga u Sv. Križu Začretju kada on poprima današnji izgled.

Tijekom života zanimao se za sve vidove društvenog života te je od početka bio aktivni sudionik u organizaciji Prvog glasa Zagorja.

Kao predsjednik Mjesne zajednice Sveti Križ Začretje, Budući da je Sv. Križ Začretje, u mandatu od 1982.- 1986. godine, inicirao je izgradnju nove ambulante, asfaltiranje mnogih seoskih putova i cesta te izgradnju mrtvačnice.

Teško je nabrojiti sve aktivnosti g. Jurja Mihovilića, ali jedna od značajnijih je dugogodišnji rad u Puhačkom orkestru «Ivo Tijardović – Regeneracija» iz Ciglenice u kojem je počeo djelovati kao mladi tajnik DVD-a Začretje u kojem je glazba bila član.

Tijekom godina je, kao njezin predsjednik, s posebnom voljom i ljubavlju vrlo uspješno vodio i podupirao rad Puhačkog orkestra. Brojni uspjesi Puhačkog orkestra neraskidivim su nitima povezani s imenom Juraja Mihovilića.

Uz sve obaveze bio je i aktivan društveno – politički radnik te se uvijek zalagao za afirmaciju Hrvatskog zagorja, a kako je bio socijalno osjetljiv, uvijek je nastojao razumjeti i riješiti probleme ljudi iz svoje sredine.

Od 1993. godine bio je vijećnik Općinskog vijeća Općine Sv. Križ Začretje, a u prvom mandatu i njegov predsjednik.

Nakon odlaska u mirovinu 1996. godine preuzeo je vođenje još jedne vrlo aktivne udruge – Udruge umirovljenika Općine Sv. Križ Začretje. Njegova prerana smrt zatekla ga je na mjestu vijećnika Općinskog vijeća Općine Sv. Križ Začretje, predsjednika Puhačkog orkestra Ivo Tijardović-Regeneracija te Udruge umirovljenika Općine Sv. Križ Začretje.

6.2.2. Stjepan MERKAŠ-KROJF, dipl. učitelj (*1958.)

Stjepan MERKAŠ-KROJF

Rođen 1. siječnja 1958. godine u Donjoj Šemnici od oca Josipa i majke Jelene r. Sirovec. Osnovnu školu završava u Donjoj Šetnici, a Opću gimnaziju u Krapini nakon čega upisuje Pedagošku akademiju u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1983. godine. Oženjen je suprugom Nadom i otac dvoje djece, Hrvoja i Lane.

Iako rođen u Šemnici Donjoj, općina Krapina, već u najranijoj mladosti orijentirao je sve svoje aktivnosti prema Sv. Križu Začretju. Kao dječak uključio se u rad športskog društva u kojem je u kratkom vremenu postao vrlo aktivan, cijenjen i nadasve talentirani mladi igrač.

Na jedan od prvih treninga, u svojoj 13. godini, došao na igralište s frizurom alla Cruyff i obučen u crveni dres nizozemske reprezentacije s Cruyffovim brojem 14 na leđima, u to vrijeme jednog od najboljih igrača svijeta. Svojim osebujnim stilom, brzinom s odličnim centaršutom i svojim omiljenim driblingom ubrzo dobiva nadimak Krojf po kojem je i danas poznat. Kao nogometaš napredovao je vrlo brzo jer je osnovne elemente nogometne igre već sam savladao. Svaki trening odradio je maksimalnom angažiranošću. Pripadao je izuzetno talentiranoj generaciji koja je ubrzala njegov napredak. Nogomet je shvaćao kao ozbiljnu i korisnu zanimaciju, a igrao ga je boemski, jer je po tehnici i talentu nadvisivao okolinu. Njegov pozitivan utjecaj na najbližu okolinu postao je vrlo rano vidljiv. Zbog tih osobina vrlo je rano postao predvodnik svoje generacije, tako da su mu gotovo sve ideje njegovi prijatelji s radošću prihvaćali.

Školovanjem u Krapinskoj gimnaziji njegove su se aktivnosti povećale, pa je uz kulturu tijela razvijao i kulturu duha. Po završetku akademije deset godina radio je u Osnovnoj školi Sveti Križ Začretje kao voditelj područnih odjeljenja Kozjak i Sekirišće, potom započinje s privatnim poduzetništvom što privremeno prekida dragovoljnim odlaskom u ratne postrojbe u listopadu 1991. godine.

U Domovinskom ratu daje znatan doprinos kao član Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske, nabavom velikih količina lijekova, sanitetskog materijala, vozila te svega što je u tom trenutku bilo potrebno na bojišnici, a isto tako zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zagorja. Zbog izuzetnog angažmana u Domovinskom ratu dobiva Spomenicu domovinskog rata.

Nakon smirivanja ratnog stanja aktivno se uključuje u formiranje i ustroj lokalne uprave i samouprave te je početkom 1995. godine izabran za načelnika Općine Sveti Križ Začretje. Dužnost načelnika obnaša u dva mandata tj. do lipnja 2001. god. Zbog vrlo uspješnog vođenja Općine nagrađen je općinskim i županijskim priznanjima te je odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana odlikovan Redom hrvatskog pletera. Posebno se ističe u izgradnji komunalne infrastrukture, infrastrukture u kulturi, obrazovanju i športu te realizaciji programa razvoja poduzetništva i poslovne zone Sveti Križ Začretje. Svojim iskustvom, znanjem, dobrim procjenama i realno postavljenim prioritetima dao je velik doprinos činjenici da je općina Sveti Križ Začretje, po svojim specifičnostima, jedna od vodećih u Krapinsko-zagorskoj županiji. Kroz permanentno obrazovanje od strane Ministarstva gospodarstva, dobiva status savjetnika za poduzetništvo, upisuje stručni studij na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te stječe visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani učitelj s pojačanim programom iz nastavnog predmeta hrvatski jezik.

Nakon isteka mandata te stanke od deset mjeseci, imenovan je ravnateljem Pučkog otvorenog učilišta Krapina. U vrlo kratkom vremenu i na tom radnom mjestu pokazuje svoje radne sposobnosti te rješava niz nagomilanih problema, pokreće različite kulturne, obrazovne i zabavne programe, uspijeva dovršiti gradnju i opremanje Gradske knjižnice Krapina. Kao ravnatelj Učilišta rukovodi ustrojbenim jedinicama Gradske knjižnice, Muzeja grada Krapine, Galerije, Obrazovanje odraslih osoba i Upravnim odjelom. U srpnju 2004. godine odlazi u Hrvatske vode gdje je imenovan voditeljem Vodno gospodarske ispostave «Krapina-Sutla» za Krapinsko-zagorsku županiju.

Kroz dugogodišnji angažman na svim poljima društvenih djelatnosti bio je predsjednik nekoliko udruga kao i osnivač nekih od njih. Bio je višegodišnji predsjednik Športskog društva Jedinstvo s kojim je postigao jedinstven uspjeh plasmanom u Treću hrvatsku nogometnu ligu. Obnaša dužnost dopredsjednika Nogometnog saveza Krapinsko-zagorske županije i NK Zagorec Krapina te je član izvršnog odbora Zajednice športskih klubova Krapinsko-zagorske županije. Predsjednik je Puhačkog orkestra «Ivo Tijardović-Regeneracija» Ciglenica Zagorska, član Izvršnog odbora Puhačkog orkestra Pačetanci, Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo Krapina i Udruge za kulturu, zabavu i šport Sveti Križ Začretje čiji je bio dugogodišnji predsjednik Izvršnog odbora. Počasni je član KUD-a Lavoslav Vukelić te član Lions cluba Zagorje.

6.2.3. Cecilija JAPEC (*1930.)

Cecilija JAPEC

Zamolili smo našu gđu Ceciliju Japec, učiteljicu glazbene kulture u mirovini, da nas u povodu 50-te obljetnice dolaska u Sveti Križ Začretje upozna sa svojim dugogodišnjim radom u ovoj sredini. Kroz razgovor zabilježili smo njezina sjećanja:

«Kako ukratko opisati više od pola stoljeća življenja na ovim prostorima – među dragim Zagorcima koji jako vole pjevati. Rođena sam u ravnoj Podravini 19. studenog 1930. g. od majke Marije i oca Valentina Bažulića u prekrasnom gradiću Đurđevcu. Dali su mi ime Cecilija (zaštitnica glazbe i pjevanja) kao da su već samim imenom predodredili moj životni put. Nakon završena četiri razreda osnovne škole i četiri razreda niže gimnazije s malom maturom, upisujem se u I. razred realne gimnazije u Bjelovaru. No, neka neodoljiva sila privukla me je u Učiteljsku školu u Čakovcu, u koju upisujem u II. razred. Godine 1950., četiri dana poslije diplome, dolazim u Sekirišće i postajem učiteljica. U drvenoj baraci dočekalo me nekoliko znatiželjnih glavica, širom otvorenih očiju i s velikim zanimanjem. Bila je 2. veljača, Svijećnica. Hladno. Vjetar je nosio snijeg i između dasaka barake stvarao male nanose po klupama. Dječica su puhala u promrzle prste dok je u kutu tinjala stara željezna peć «Gašparek» puna mokrog ugljena. Kad smo pronašli i zapjevali pjesmu koju svi znamo- «Pjevala je ptica kos» -nestalo je odmah nepovjerenja. Imali smo deset kreda koje smo morali rasporediti na mjesec dana. Staru ploču, još stariju spužvu. No, tanke bilježnice kao i male dječje glavice počele su se pomalo puniti znanjem-i bilo nam je lijepo.

Školske godine 1952./53. dolazim u školu Mirkovec, jer u Sekirišću nisam mogla izvlačiti noge iz teške ilovače. Tada nije bilo cesta na tom području, a potoci nisu imali mostove. Škola Mirkovec-prekrasno! Dvorac grofa Vranyczanya, učionica u grofičinoj spavaćoj sobi. No, ta idila trajala je samo godinu dana jer sam u jesen 1954. g. premještena u Osnovnu školu u Začretju.

Godine 1955. upisujem se u Višu pedagošku školu u Zagrebu, odjel za glazbeni odgoj. Godine 1958. diplomiram i tek tada započinje moj pravi glazbeni put. Osnivam pjevački zbor koji redovito pobjeđuje na općinskim smotrama i visoko se plasira na republičkim natjecanjima. Ništa me nije moglo zaustaviti u širenju glazbene kulture. Osnivam odjeljenje muzičke škole kao područno odjeljenje Muzičke škole u Varaždinu. Kasnije to postaje odjeljenje Muzičke škole u Krapini. Danas je to odjeljenje Umjetničke škole u Čakovcu.

I tako se krug zatvorio. Krenula sam iz Čakovca i s Čakovcem završavam svoj mukotrpan ali nadasve lijep životni put glazbenog pedagoga. U međuvremenu osnivam 1977.g. mješoviti pjevački zbor KUD-a «Lavoslav Vukelić» koji vrlo brzo stiže do koncertne dvorane «Vatroslav Lisinski» u Zagrebu gdje sudjeluje na Smotri pjevačkih zborova Hrvatske. Pjevali smo u Sloveniji i Italiji (Venecija).

Godine 1990. osnivam dječji pjevački zbor «Cvrkutići» koji ove godine slavi petnaestu obljetnicu. «Cvrkutići» su svojim pjevanjem mnogo puta razveselili naše Zagorce, Zagrepčane, Podravce pa čak i Mađare u Pećuhu. Kroz to dugo razdoblje mojeg djelovanja primam mnoga priznanja kojima više ni broja ne znam. Najviše priznanje je Orden rada sa srebrnim vijencem s potpisom tadašnjeg predsjednika države.

Najveće su mi, i meni najdraže, priznanje moji učenici od kojih su mnogi nastavili svoj put u glazbenoj kulturi – Oliver je profesor glazbe, Dragutin – nastavnik glazbe, a Franjo dirigent limene glazbe. I sada, nakon 54 godine moga djelovanja, može se u Svetom Križu Začretju čuti «Ave Maria» i Bachova, Gounova i Schubertova djela kao i skladbe Beatelsa, Gershwina i Beethovena te Mozarta. Na to sam jako ponosna. Dosljedno i dostojno sam provela svoj dugi radni vijek glazbenog učitelja u meni dragom Svetom Križu Začretju, među dragim i raspjevanim Zagorcima.»

Zahvaljujemo na susretljivosti i želimo gospođi Ceciliji Japec da još dugi niz godina poučava našu djecu glazbenoj kulturi.

6.2.4. Mladen RAJAČIĆ, nastavnik-savjetnik fizike i tehničke kulture

Mladen RAJAČIĆ

Rođen je u Osijeku 08. srpnja 1940., sin je Mihajla i Viktorije rođene Lazzarini. Osmogodišnju školu završio je u Zlataru, petogodišnju Učiteljsku školu u Osijeku a Pedagošku akademiju, odjel fizike i tehničke kulture, u Zagrebu. Kao stipendista tadašnje općine Zlatar Bistrica zaposlio se u Osnovnoj školi Belec u kojoj je radio 12 godina.

13. veljače 1973.g. dolazi u Sv. Križ Začretje. Iste godine s kolegama osniva Klub mladih tehničara čiji je savjetnik 15 godina. U okviru Kluba mladih tehničara radile su sekcije : brodo-modelarska, elektrotehnička, elektronička, foto, raketna i rezbarska sekcija, a kraće vrijeme i astronomska. Klub mladih tehničara organizira niz javnih predavanja iz područja tehničke kulture za učenike i mještane te u Sveti Križ Začretje dolaze poznati i afirmirani stručnjaci iz raznih područja tehnike kao npr.: dr. Josip Kotnik- poznati TV komentator svemirskih letova, dipl. ing. Branimir Makanac- voditelj Multimedijskog centra u Zagrebu, prof. Franjo Kičinbači – poznati demonstrator efektnih pokusa Teslinih otkrića, dr. Gabrijel Divjanović, Gustav i Tatjana Kren iz Zvjezdarnice Zagreb i niz drugih. U sjećanju učenika ostali su «Dan nauke i tehnike» organizirani petkom, predstavljajući filmove iz različitih područja znanosti i tehnike.

Nastupima na općinskim, međuopćinskim, republičkim i saveznim natjecanjima tadašnje države, postiže zapažene rezultate: 1974.g. (Split) iz raketne tehnike; 1975.g. (Labin) srebrna diploma – elektro, raketna i fototehnika; 1983.g. (Osijek) 1. mjesto iz kibernetike-zlatna diploma na republičkom natjecanju i na saveznom natjecanju brončana medalja (Priština); 1987.g. (Vinkovci) 1. mjesto-zlatna diploma na republičkom natjecanju iz elektronike. Organizira zapažene izložbe učeničkih radova tehničke kulture u Zagrebu - Velesajam, Bjelovaru, Zaboku (u suradnji s g. Rudolfom Zajecom iz OŠ Zabok), Karlovcu, Osijeku i Rijeci. U proizvodnom radu, u suradnji s roditeljima i školskim majstorom, izrađuje postrojenja za serijsku proizvodnju pčelarskih okvira kojim je pobudio veliki interes učenika.

Osniva prvu informatičku sekciju (1985.g.) na području sadašnje županije s računalima ZX Spectrum. Tijekom 1995. godine osniva informatičku učionicu s PC-računalima koju je vodio do 1999.g. Informatizaciju uvodi i u urede knjigovodstva, tajništva, ravnatelja, školske knjižnice i u područnih škola.

Suradnik je Zavoda za unaprjeđivanje školstva Republike Hrvatske (voditelj praktičnog rada nastavnika iz elektronike grada Zagreba i zajednica općina); suradnik, demonstrator i predavač iz informatike na seminarima nastavnika fizike i tehničke kulture, recenzent udžbenika za tehničku kulturu osnovne škole, vježbenice »Vježbe i radni zadaci» tehničke kulture. Surađivao s Otvorenim sveučilištem u Zagrebu na izdanju zbirke zadataka «Vježbajući zadatke učimo fiziku-1» za 7. razred, «Vježbajući zadatke učimo fiziku-2» za 8.razred te na računalnoj pripremi i izradi crteža priručnika «Zaštita na radu». Jedan je od autora udžbenika za fiziku za 7. i 8. razred osnovne škole; priručnika za nastavnike, zbirki zadataka te priručnika za izbornu nastavu fizike: «Čestični sastav tvari», «Fizikalna načela strojeva» i «Tekućine i plinovi».

Naslovnice

Na društvenom planu u dva mandata član je SIZ-a odgoja i obrazovanja, predsjednik financijske komisije za izgradnju Osnovne škole Zabok u 2. etapi izgradnje, u dva mandata obavlja dužnost predsjednika Sindikata učitelja bivše općine Zabok, jedan je od osnivača KUD-a «Lavoslav Vukelić» i njegov višegodišnji tajnik, dugogodišnji je član Izvršnog odbora «Tjedan kulture, zabave i športa», i predsjednik skupštine (2002.), odbornik u prvom sazivu Skupštine općine Zabok (1991.g.), član Općinskog vijeća i poglavarstva općine Sveti Križ Začretje (1996.g.). Petnaest godina član je tamburaškog orkestra KUD-a «Ilirci» u Krapini i član Izvršnog odbora toga društva.

Od 1995.g. do 2004. g. obnaša dužnost ravnatelja Osnovne škole Sveti Križ Začretje i predstavnik je ravnatelja osnovnih škola Krapinsko-zagorske županije u Udruzi ravnatelja Hrvatske. U 2001.g. uvodi u školu rano učenje engleskog jezika od 1. do 3. razreda i izbornu nastavu informatike, a početkom 2003.g. izbornu nastavu drugog stranog jezika (njemački) od četvrtog razreda.

Surađivao je kao autor priloga u izdanjima : «Hrvatsko osnovno školstvo» Školske novine/Pergamena Zagreb, 1998. str. 560, formata A4 i «Gradovi i općine Republike Hrvatske» Mato Lovrak, Zagreb 2004. str. 887, format A4

Posjeduje niz priznanja i plaketa za postignute rezultate iz područja tehnike i fizike, Nagradu općine Zabok (1978.), Medalju rada (1979.), i Priznanje općine Sveti Križ Začretje (1996.g.).

 

Na vrh