2.9. GERMANICUM I GREGORIANA

 

Možda će se većina od vas, poštovani župljani, začuditi kada uz «Povijest kapele Sv. Ane» ili prikaz o prvom susretu s Lurdom, pročita ovaj naslov: COLLEGIUM GERMANICUM ET HUNGARICUM. Zar ne bi bilo bolje i potrebnije – kad se već javljam iz Rima – prikazati našu najstariju hrvatsku zakladu ovdje u Rimu: PAPINSKI HRVATSKI ZAVOD SVETOG JERONIMA? Sigurno, kada bi motivaciju za pisanje ovog ili onog prikaza tražili u ulozi koju su te dvije ustanove odigrale u povijesti našeg naroda, onda u izboru dvojbe ne bi bilo. Ali ovo bi trebao biti moj osobni prilog prvom tiskanom broju našeg Župskog lista, pa neka mi stoga bude dopuštena i osobna motivacija: pišem najprije o kući u kojoj živim i radim-učim već osmu godinu i koja mi je u međuvremenu postala drugim domom. Tako ćete neizravnim putem saznati nešto i o meni. Naš Zavod ima relativno dugu povijest: može se čak pohvaliti i jednim superlativom: najstariji je inozemni kolegij u Rimu, kao što je nekoć postojeći Kaptol Sv. Jeronima bio najstarija takva institucija u Rimu. Osnovao ga je 1552. sam Sveti Ignacije Lojolski, koji je nešto ranije utemeljio i Družbu Isusovu kojoj je povjerio vodstvo kolegija. Godinu dana ranije (1551.) on je utemeljio Collegium Romanum – današnje najpoznatije i najvažnije Katoličko sveučilište na svijetu – GREGORIANU.

Razlog utemeljenju ovih rimskih ustanova bila je izobrazba mladih bogoslova koji će onda, opremljeni moralnim vrlinama i solidnom teološko-filozofskom naobrazbom, biti pripravljeni za misionarski rad u vlastitim zemljama preplavljenim protestantizmom. Za nas je zanimljivo pripomenuti da se već u prvom papinskom dokumentu – buli ustanovljenja, uz Nijemce, za koje je prvotno Zavod i utemeljen, spominju i Hrvati uz neke druge nacije. Iz toga je vidljivo da ni u samom početku Germanicum nije bio predviđen samo za njemačke studente. Odgojitelji i ravnatelji Zavoda su kroz sve vrijeme oci isusovci, koji su do Drugog vatikanskog sabora bili i jedini profesori na Gregoriani gdje redovito studiraju svi Germaničari. Sve do godine 1573. broj se studenata u Germanicumu kretao od 15 do 30. Te je godine papa GRGUR XIII. dao Zavodu posve nove temelje darovavši mu relativno velike zaklade u zemljanim posjedima koje su trebale omogućiti školovanje 100 do 120 studenata.

Ova se godina uzima kao godina novog utemeljenja Zavoda pa smo mi prije 4 godine (1973.) svečano proslavili 400. obljetnicu. Tom prigodom Germanicum je posjetio papa Pavao VI. i darovao nam je prekrasnu sliku Svih Svetih koja je smještena u Svetištu crkve Sv. Petra Kanizija i sve nas podsjeća na te svečane dane. Dosada smo spominjali samo Germanicum, a odakle u naslovu onaj «Hungaricum»? Evo odgovora: godine 1580. je ovdašnji ugarski zavod Hungaricum upao u velike financijske i personalne poteškoće i Papa, da ga održi na životu, odluči spojiti ga s Germanicumom što je bilo lako jer su jedan i drugi zavod vodili oci isusovci.

Tako od te godine postoji samo jedan zavod pod naslovom: PONTIFICIUM COLLEGIUM GERMANICUM ET HUNGARICUM. U novoj buli («ITA SUNT HUMANA») se opet izričito kaže da u Zavodu treba biti mjesta za 12 studenata iz Ugarskog kraljevstva, bilo iz mađarskog jezičnog područja ili iz pokrajina Hrvatske i Slavonije. Još 1970. kada sam došao u Zavod govorilo se o broju 12 kao gornjoj granici za Mađare i Hrvate zajedno. Sada (1977.) nas pak samo Hrvata ima 16, od kojih smo osmorica iz Zagrebačke nadbiskupije (7 Zagoraca i 1 Međimurac), četvorica iz Riječko-Senjske nadbiskupije i po jedan iz Đakovačke, Porečko-Pulske, Krčke i Subotičke biskupije. Ovo je u povijesti Germanicuma sigurno najveći broj Hrvata, a sigurno smo prvi puta preuzeli i biskupijski rekord – Zagreb ima naime 8 Germaničara, što je najveći broj iz jedne od 80 biskupija koje su trenutačno zastupljene svojim studentima u Germanicumu! Inače smo kao nacija na drugom mjestu, odmah iza Nijemaca, potom dolaze Austrijanci, Švicarci, Mađari iz Rumunjske, Danci, Šveđani i na koncu Nizozemci. Ali ne samo po broju već i po različitim službama koje u Zavodu vršimo, veoma smo dobro zastupljeni: od dva prefekta (nadstojnika) jedan je u posljednje vrijeme Hrvat. Slično je i sa predsjednikom Akademije koja vodi brigu o znanstvenim predavanjima i kulturnim predstavama u kolegiju. Ja sam bio predsjednik Akademije akademske godine 1971./72., a prefekt teologa 1972./73.

Kao što sam već spomenuo, danas Germaničari redovito studiraju na Gregoriani u čijem se sastavu nalazi 8 fakulteta i 5 instituta. Najvažniji među njima su: teološki, filozofski, pravni, za crkvenu povijest, za sociologiju, psihologiju… Od instituta su najvažniji biblijski i za istočne znanosti. Redovni studij je podijeljen na tri ciklusa: 1. osnovni studij, koji na teologiji traje 5 godina: 2 godine filozofije i 3 teologije; poslije-diplomski studij za magisterij traje dvije godine; 3. naučno istraživanje i pisanje doktorske disertacije, obično traje 3 godine. U redovnu izobrazbu Germaničara spada magisterij iz jedne od mogućih specijalizacija. Za magisterij osim predviđenih ispita treba napisati i obraniti magistarski rad.

Kada sam došao u Rim sva su predavanja još bila na latinskom jeziku, ali se malo pomalo počelo govoriti i živim jezicima, najviše, naravno, talijanskim. Sada su predavanja na osnovnim studijima na talijanskom ili latinskom jeziku, dok su poslije-diplomski studiji na 5 svjetskih jezika: talijanskom, njemačkom, francuskom, engleskom i španjolskom. Na Gregoriani trenutačno studira oko 2.000 studenata sa svih 5 kontinenata i iz 76 različitih zemalja. Od spomenutih 2.000 - 500 su studentice.

Brončani reljef blaženoga Alojzija Viktora Stepinca i pape Ivana Pavla II. u niši kapele Majke Božje u Novoj Vesi kao spomen na Kardinalovo proglašenje blaženim, 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici

Brončani reljef blaženoga Alojzija Viktora Stepinca i pape Ivana Pavla II. u niši kapele Majke Božje u Novoj Vesi kao spomen na Kardinalovo proglašenje blaženim, 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici

Kao što se vidi iz dosada rečenog, znanstvenu izobrazbu dobivamo na sveučilištu Gregoriani, a duhovno-liturgijsku u zavodu Germanicum. Od poznatih Hrvata koji su studirali u našem Zavodu spomenimo samo one najpoznatije: Blaženi Marko Križevčanin, blagopokojni kardinal Alojzije Viktor Stepinac, kardinal dr. Franjo Šeper – današnji prefekt Kongregacije za nauk vjere u Rimu, a prijašnji zagrebački nadbiskup, dr. Josip Stadler – prvi vrhbosanski nadbiskup, dr. Josip Carević – dubrovački biskup, dr. Franjo Salis Seewis, pomoćni biskup zagrebački i niz imena poznatih i velikih hrvatskih teologa i filozofa. Kratko vrijeme je u Germanicumu studirao i veliki hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević, koji je iz ove kuće, 20. siječnja 1884. pisao u Zagreb: «Pozdravljajući tako i ja milu hrvatsku zemlju i vas, veleštovana gospodo, ostajem vašom dozvolom do skorog glasa, najpokorniji…». Ovome se nema što pridodati, nego – uz pozdrav, do skorog glasa! Mr. sc. Stjepan SIROVEC, Rim». (BILTEN župe Sveti Križ-Začretje, br. 4/1977, str. 15-16).

Evo sada i sažetka gore spomenute knjige «HRVATI I GERMANICUM» iz kojeg se vidi povijesna i današnja slika Germanicuma i Gregoriane: prvi Germaničar iz Hrvatske bio je Zagrepčanin Martin IVIĆ godine 1559., dok su dvojica Šibenčana bila među takozvana 24 «zlatna Germaničara» godine 1573. (to je godina novog utemeljenja!).

Među tima je i prvi blaženik Germanicuma, Englez Robert JOHNSON koji je u Zavodu bio od 1572. do 1574. Blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. 8. prosinca 1888. Papa Lav je kao mladi student jednu godinu studirao u Germanicumu (Gioachino Pecci, 1829. godine!). U 16. stoljeću studiralo je u Germanicumu oko 600 studenata. U 17. stoljeću u Germanicumu je među ostalima studirao i naš Marko Križevčanin (1611.-1615.). Blaženim ga je proglasio papa Pio X. 1905., a svetim sadašnji papa Ivan Pavao II., 2. srpnja 1995. u Košicama.

U 17. stoljeću imali smo oko 2.000 pitomaca u Germanicumu, od kojih su 43 iz Zagrebačke biskupije. U 18. stoljeću bilo je 1.600 pitomaca, od kojih 107 iz Zagreba. Dva kasnija biskupa, Josip Čolnić i Antun Zlatarić živjela su i umrla «na glasu svetosti». Osim te dvojice imamo iz Hrvatske još 5 biskupa, 30 kanonika i 70 župnika Germaničara. U 19. stoljeću imamo 1.117 pitomaca od kojih su samo 23 iz Hrvatske, odnosno 14 iz Zagrebačke nad-biskupije. Zagrebački Germaničar Vladimir Kolarić umire za vrijeme studija u Rimu na glasu svetosti i o njem su kolege već sljedeće godine objavili knjigu – njegov životopis na talijanskom i njemačkom jeziku.

U 20. stoljeću imamo oko 1.700 pitomaca od kojih su 92 iz Hrvatske, a od tih 42 iz Zagrebačke nadbiskupije. Među njima su i naša dva nova blaženika: kardinal Alojzije Stepinac i ukrajinski grko-katolički biskup Theodor Romža, rođen 14.4.1911., a mučenički preminuo 1.11.1947. U Zavodu je bio od 1930. do 1934. – godinu dana s našim Stepincem! Iz toga stoljeća su i dvojica slugu božjih, sarajevski nadbiskup dr. Josip Stadler i zagrebački pomoćni biskup dr. Josip Lang. Svih zajedno Germaničara je do sada bilo 8.300 (7.700 biskupijskih i 600 redovničkih bogoslova) od kojih je 311 iz Hrvatske, odnosno 218 iz Zagrebačke nadbiskupije koja se inače po broju svojih pitomaca nalazi na dobrom 12. mjestu. Iz Hrvatske nas danas živih ima 66, iz Vojvodine (Subotica) 3 i iz BiH samo jedan. Od 2000. godine u Germanicumu rade i naše redovnice «Služavke Maloga Isusa»: Bogoljuba, Pompea, Gordana, Bernardica i Ilinka. Među svim dosadašnjim Germaničarima imamo jednog sveca (sveti Marko Križevčanin), dva blaženika, dvojicu slugu Božjih, dvojicu papa (Lav XIII. i Grgur XV.), 45 kardinala, 60-tak nadbiskupa, 366 biskupa… Svih živih Germaničara ima 915, od kojih su 680 svećenici, 2 kardinala (Wetter i Lehmann), 24 nadbiskupa i biskupa, 410 doktora znanosti: 310 doktora teologije, 59 doktora filozofije, 33 doktora crkvenog prava, 7 doktora crkvene povijesti. Oni dolaze iz 85 biskupija i 10 zemalja, dok bivši Germaničari žive i rade u 36 država, od kojih je 11 izvan Europe. U Njemačkoj živi 505, Italiji 114 (od tih 80 u Germanicumu – studenti), u Austriji 85, u Švicarskoj 70, u HRVATSKOJ 49, Mađarskoj 47, Rumunjskoj 22, Sloveniji 20, Luxemburgu 15, Vojvodini 7, u Nizozemskoj, Kanadi i Brazilu po 3, u Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Norveškoj, Švedskoj i Peru-u po 2, a po jedan Germaničar živi u sljedećim zemljama: BiH, Češka, Danska, Finska, Velika Britanija, Kazahstan, Irska, Japan, Kirgistan, Litva, Meksiko, Poljska, Južno-afrička Republika, Tajvan, Ukrajina, SAD i Venezuela. (Usp. SIROVEC dr. Stjepan, HRVATI I GERMANICUM, str. 99-100).

Godine 1870. na Gregoriani je studiralo 711 studenata, a godinu poslije toga, nakon Garibaldijeva ulaska u Rim, samo 193! Akademske godine 1905./1906. Gregoriana je imala 1.066 studenata, dok je recimo 1998./99. na istom sveučilištu studiralo 4.238 studenata kojima je predavalo 411 profesora (1 profesor na 10 studenata). Na osnovnom studiju Teološkog fakulteta u tri godine bilo je 664; na poslijediplomskom studiju drugog ciklusa za magisterij u dvije godine 467 i na trećem stupnju studija za doktorat bilo je 190 doktoranata te 147 studenata-gostiju.

Svečana  diploma Papinog blagoslova

Svečana diploma Papinog blagoslova: «Sveti otac Ivan Pavao II. ljubljenom svom sinu Stjepanu SIROVCU podjeljuje apostolski blagoslov!». U Vatikanu, 30. srpnja 2004. godine s vodenim žigom i potpisom nadbiskupa Oscara RIZZATO, kojom se Sveti Otac zahvalio za poslani mu primjerak knjige «Hrvati i Germanicum».

 

Svih studenata te godine na Teološkom fakultetu bilo je 1.467, na Filozofskom fakultetu 418, na Fakultetu crkvenog prava 213 i na Fakultetu za crkvenu povijest 174 studenta. Biblicum je imao 493, Orijentalni institut 435 studenata. Ostali su raspoređeni na još dva fakulteta – za misiologiju i sociologiju, te na 6 instituta. Akademske godine 1996./97. samo na Teološkom fakultetu Gregoriane doktoriralo je 60 doktoranata, a na cijelom Sveučilištu više od 100.

Na Teološkom fakultetu Gregoriane akademske godine 2003./04. upisano je 1.800 studenata iz 110 zemalja sa svih 5 kontinenata, što je za 333 studenta više nego 1998. Ove je godine dakle, samo na Bogoslovnom fakultetu, upisano skoro toliko studenata koliko je u moje vrijeme, prije 30 godina, bilo na cijelom sveučilištu! (Usp. LIBER annualis. PUG, PIB et PIO, Roma 1998., 9-43 str; PUG. Ordo anni accademici 2000.-2001.: 450. Anniversario della Fondazine del Collegio Romano (1551.-2001.), Roma 2000., 345-360; raspored po fakultetima usp. str. 11-35. Za akademsku godinu 2003./04. usporedi «LA GREGORIANA» nr. 19/2003., str. 28).

Radi usporedbe, u Hrvatskoj na 6 sveučilišta (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar i Dubrovnik) i desetak veleučilišta studira oko 110.000 studenata (na veleučilištima oko 33.000). Od svih tih studenata na dva Teološka fakulteta – u Zagrebu i Splitu, te na Filozofskom fakultetu, Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i Visokim bogoslovnim školama u Rijeci, Đakovu i Zadru akademske godine 2001./02. studirala su samo 1.872 studenta od toga: 921 studentica, 512 studenata laika, 384 svećeničkih kandidata i 55 redovnica.

Akademske godine 2003./04. na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i njegove područne studije u Rijeci i Đakovu upisalo se 306 studenata: na petogodišnji studij KBF-a 94, Katehetski institut 58, Institut za teološku kulturu laika 40, Institut za kršćansku duhovnost 28 i Institut za crkvenu glazbu 10 studenata; područni studij u Rijeci 38 i područni studij u Đakovu 39 studenata.

Svih zajedno studenata na KBF-u spomenute akademske godine bilo je 1.107: petogodišnji studij – 400 (od toga je 100 apsolvenata); Katehetski institut – 203 (80 apsolvenata); Institut za teološku kulturu laika 123 (22 apsolventa); Institut za kršćansku duhovnost 60 (11 apsolvenata); Institut za crkvenu glazbu 30 studenata (11 apsolvenata); Rijeka 167 i Đakovo 156 studenata (usp. IKA br. 38/2003., od 24.09.2003., str. 5).

Međubiskupijsko dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu

Međubiskupijsko dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, svečano blagoslovljeno prije 75 godina, u lipnju 1929. Zgrade blagoslovio mons. dr. Antun Bauer, nadbiskup zagrebački.

 

Na svim tim crkvenim učilištima radi 135 doktora i 5 doktorica znanosti, 50 magistara znanosti, 20 diplomiranih profesora i 20 profesorica (230 profesora na 1.872 studenta ili jedan profesor dolazi na 8 studenata). Zagrebačko sveučilište ima oko 53.000 studenata i 3.200 profesora - 16 studenata na jednog profesora – (usp. MARTINJAK Miroslav (urednik), Adrese i telefonski brojevi profesora Katoličkih bogoslovnih učilišta Crkve u Hrvata, Zagreb 2000., str. 3-35). Prema podacima prorektora za nastavu, prof. dr. Vjekoslava Jerolimova 62% studenata društvenih i humanističkih znanosti završava svoj studij diplomom (prije 10 godina bilo ih je samo 44%), dok biotehničke znanosti diplomira samo 23% (prije 10 godina bilo ih je 33% - usp. Nedjeljni vjesnik, Zagreb, 19. listopada 2003., str. 9).

Bogoslovno sjemenište i  katedrala  u Zagrebu – Kaptol 29 – 31

Bogoslovno sjemenište i katedrala u Zagrebu – Kaptol 29 – 31

Rektorica Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Helena Jasna Mencer (moja župljanka u župi Sv. Ivana – vjenčao sam joj dvije kćeri i krstio unuke) ovako govori o potrebi osuvremenjenja (aggiornamenta) studija na Sveučilištu: «Mijenjat će se odnos profesora i studenata u nastavnom procesu kao i metode podučavanja. Moderne metode ići će za većom motiviranosti studenata, uvodit će se interaktivna predavanja, udžbenici će se pisati na novi način, rad će na sveučilištu biti timski… Student mora biti aktivan! Vrijeme predavanja ex cathedra pripada prošlosti. Studenti moraju imati mnogo više seminara, mnogo više vježbi, mnogo više aktivnog sudjelovanja. Sveučilišna nastava mora ujediniti podučavanje i znanstveni rad. Studenti moraju naučiti kritički misliti, kritički prihvaćati nova znanja.

Dakle, nije cilj našega rada da profesor drži predavanja ex cathedra i da to studenti onda samo reproduciraju. Studenti trebaju studirati! Veliku pomoć očekujem od SRC-a i od CARNET-a» (Glas Koncila, br. 43/2003., od 26. listopada 2003., stranica 9).

Godine 2001. započet je i projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pod naslovom «TKO JE TKO U ZNANOSTI U HRVATSKOJ» pod vodstvom Ive Batistića i Jadranke Stojanovski unutar knjižnice «Instituta Ruđer Bošković». «Glavni je cilj ovog projekta promocija hrvatskih znanstvenika u zemlji i inozemstvu te poboljšanje komunikacije i razmjene informacija među znanstvenicima.

Svi podaci o pojedinom znanstveniku razvrstani su unutar nekoliko glavnih kategorija: osnovni podaci, biografija, izobrazba, zaposlenja, djela (knjige i članci: CROSBI = Hrvatska znanstvena bibliografija), sudjelovanje na znanstvenim simpozijima i drugo» (ČERNI Lidia, Kazalo znanstvenika: u: Vjesnik, subota, 11.12.2004., str. 7).

U prosincu 2004. je objavljeno istraživanje Sveučilišta u Šangaju (Kina) o 500 najboljih i najvažnijih sveučilišta na svijetu. Nažalost među njima nema nijednog sveučilišta iz Hrvatske, dok Austrija i Finska imaju 5, Mađarska 3 (među njima je i Sveučilište u Szégedu!), Rusija i Poljska su zastupljene s 2, dok Češka i Slovenija imaju po jedno najbolje sveučilište, ono u Pragu i u Ljubljani.

SAD imaju 170, Velika Britanija 42, Japan 35, SR Njemačka 30, Kanada 26, Francuska 25 i Italija 23 sveučilišta (među njima je i «GREGORIANA») među 500 najboljih na svijetu.

Glavni kriteriji su bili citiranost profesora u znanstvenim časopisima «Nature» i «Science», kvaliteta obrazovanja, veličina sveučilišta i koliko je bivših i sadašnjih nobelovaca i dobitnika ostalih važnih međunarodnih priznanja među profesorima pojedinog sveučilišta. Na ljestvici najboljih su: 1. Harvard i 2. Stanford (SAD), 3. Cambridge i 8. Oxford (Velika Britanija). Usporedi: Među 500 najboljih svjetskih sveučilišta nijedno iz Hrvatske, u: Vjesnik, ponedjeljak, 13.12.2004., str.2.

Prema podacima popisa stanovništva u Republici Hrvatskoj 2001. bilo je 7.450 doktora znanosti, 12.550 magistara znanosti, 267.900 građana s visokom i 150.000 s višom stručnom spremom. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) ima 160 redovnih članova (kada su sva mjesta popunjena), do 160 dopisnih članova i oko 100 članova suradnika. Prvi predsjednik Akademije bio je svećenik, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i profesor povijesti, dr. Franjo Rački. I njegov daljnji nasljednik, današnji profesor crkvene povijesti na KBF-u u Zagrebu, dominikanac dr. Franjo Šanjek je jedini redovni član HAZU od svih profesora na crkvenim učilištima Crkve u Hrvata, dok je profesor emeritus KBF-a, dr. Ivan Golub redovni član Rimske književne akademije Arkadije i dopisni član HAZU. (Usporedi HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, KOVAČEC akademik August – urednik, svezak 4, Zagreb 2002., 653-727, ovdje 655. stranica).

Na vrh