2.8. OSNOVNI STATISTIČKI PODACI O KATOLIČKOJ CRKVI

 

Baš ovih dana, dok ovo pišem – listopad 2004. – Glas Koncila objavljuje zanimljiv razgovor s biskupom jedne od sufraganskih biskupija metropolitanskog središta u Kalkuti, gdje je preko 50 godina djelovala blažena majka Terezija. U Indiji zemlji od preko milijardu stanovnika ima svega 22 milijuna katolika u 150 biskupija u kojima djeluje 30.000 svećenika i oko 100.000 redovnica. U Indiji u prosjeku jedan svećenik brine o 733 katolika, dok jedna redovnica dolazi na samo 220 katolika. Indija dakle ima ne samo dovoljno, nego gotovo «previše» svojih svećenika! Europski je prosjek 1 svećenik na 2,5 tisuće katolika, a slično je i kod nas gdje djeluje nešto manje od 3.000 svećenika i 6.000 redovnica, dok recimo u Latinskoj Americi, u kojoj živi skoro 50% svih katolika svijeta, jedan svećenik treba brinuti o 10.000 vjernika. U cijeloj Katoličkoj crkvi, koja prema najnovijim statističkim podacima broji oko milijardu i 200 milijuna katolika (1978. kada je Karol Wojtyla izabran za Papu bilo nas je svega 700 milijuna) ima oko 405.000 svećenika (250.000 biskupijskih i 155.000 redovničkih, dok ih je 1978. bilo 420.000, dakle, 15.000 svećenika više!) i 700.000 redovnica (1978. bilo ih je oko 900.000 ili 200.000 više negoli danas!), 35.000 stalnih đakona i 5.000 biskupa i nadbiskupa, te 213 kardinala, od kojih budućeg Papu biraju i mogu biti birani samo oni mlađi od 80 godina - njih 120, odnosno početkom 2.012. ih imamo 125 mlađih od 80 godina (Usp. Glas Koncila, br. 41/2004, 10.10.2004, str. 7, novi podaci veljača 2.012).

Kao u svijetu tako i kod nas postoje velike razlike među pojedinim mjesnim crkvama, odnosno biskupijama: u biskupiji Krk (jednoj od najmanjih u RH) jedan svećenik brine o 500-600 vjernika, dok u susjednoj Riječkoj nadbiskupiji na jednog svećenika dolazi oko 5 do 6 tisuća katolika ili 10 puta više! Zagrebačka nadbiskupija, nakon podjele 1997. na Varaždinsku i Požešku, ima oko milijun i 200 tisuća katolika u 315 župa. O njima brine 285 aktivnih župnika i 40 kapelana, 30 je svećenika u mirovini, a ostali od 430 su na različitim službama: sveučilišni i srednjoškolski profesori, kanonici, prebendari, odgajatelji u sjemeništima, vjeroučitelji…U Republici Hrvatskoj imamo 14 biskupija i Vojni ordinarijat koji je personalna, a ne teritorijalna biskupija, tj. Vojni ordinarij brine o svim djelatnicima Ministarstva obrane i Unutrašnjih poslova te o vojnim i policijskim pitomcima, kao i o vojnim ročnicima na području cijele države.

Trg hrvatske kraljice Jelene  sa župnim dvorom( lijevo) i  crkvom sv. Križa o Božiću 2004. godine

Trg hrvatske kraljice Jelene sa župnim dvorom( lijevo) i crkvom sv. Križa o Božiću 2004. godine

 

U Hrvatskoj postoje tri crkvene pokrajine: Zagrebačku čine Zagrebačka nadbiskupija kao metropolitansko središte, Đakovačko-Srijemska, Križevačka, Požeška i Varaždinska biskupija. Splitsku metropoliju čine Splitska nadbiskupija, Šibenska, Hvarska, Dubrovačka i Kotorska biskupija. Riječku metropoliju čine Riječka nadbiskupija, Porečko-Pulska, Krčka i Gospićko-Senjska biskupija. Zadarska nadbiskupija zasada nije dio nijedne naše crkvene pokrajine, već je pod izravnom metropolitanskom vlašću Svete Stolice. To je zbog toga što nadbiskupija ne može biti podvrgnuta višoj vlasti druge nadbiskupije, u ovom slučaju Splitske nadbiskupije. Mogla bi se formirati nova crkvena pokrajina, u kojoj bi Zadar bio metropolitansko središte za Šibenik i Gospić jer najmanje tri biskupije mogu činiti jednu crkvenu pokrajinu. U Republici Hrvatskoj ima oko 1.600 katoličkih župa od kojih u prosjeku svaka ima oko 2.500 župljana. Svaka naša biskupija pak u prosjeku ima oko 250.000 katolika dok u stvarnosti recimo najmanja, Kotorska, ima svega 10.000, a najveća je i najbrojnija Zagrebačka nadbiskupija s milijun i 200 tisuća katolika.

Ako pogledamo naše gradove i biskupijska središta onda to po broju župa izgleda ovako: Zagreb ima 70 župa, Split 35, Rijeka 25, Zadar 20, Osijek i Šibenik po 12, Slavonski Brod 10, Vinkovci i Pula po 7, Dubrovnik 5, Varaždin i Sisak po 4, Požega i Bjelovar po 3, Đakovo 2 i Gospić, Hvar i Krk po jednu župu. (Usp. SIROVEC dr. Stjepan HRVATI I GERMANICUM, Zagreb, 2004., 46-47).

Papa Ivan Pavao II.

Papa Ivan Pavao II. izabran je za papu u ponedjeljak, 16. listopada 1978. u 17 sati i 17 minuta, a Gradu i Svijetu (Urbi et Orbi) predstavio se na balkonu bazilike Svetog Petra oko 19 sati. Bio sam tada osobno na Trgu svetog Petra kada je kardinal đakon Periclo FELICI navijestio: «Gaudium magnum annuntio vobis – HABEMUS PAPAM! i izgovorio ime krakovskog nadbiskupa, kardinala Karola WOJTYLE. Samo rijetki od prisutnih znali su o kome se radi. Pokraj mene se nalazila jedna mlada talijanska obitelj: otac, majka i troje male djece, a otac je spontano zavapio: «Mamma mia, è un negro!» što će reći: «Jao, Crnac je!» Jednom prigodom sam to ispričao prvom nunciju u Republici Hrvatskoj mons. Giuliu Einaudiju, a on je to prenio papi Ivanu Pavlu II. koji se na to slatko nasmijao. U svom kratkom govoru na balkonu Papa je rekao: «Kardinali su pozvali novog biskupa Rima iz daleke zemlje, (da un paese lontano!), iz Poljske. Ne znam da li ću se moći dobro izraziti na vašem, na našem talijanskom jeziku!». Time je osvojio srca Rimljana koji su doživjeli ne mali šok čuvši da novi papa nije Talijan. U zadnjih 455 godina uvijek je za papu biran Talijan (od Hadrijana VI. – Nizozemca, koji je bio papa od 1522. do 1523. godine i zadržao je svoje krsno ime i nakon izbora za papu. (Usporedi LOPOS Antonio, Die Päpste. Ihr Leben im Laufe der 2.000 jährigen Geschichte, Roma 1997, 108 str.).

U nedjelju, 22. listopada na Trgu svetog Petra, papa Wojtyla je predslavio Svečanu sv. misu svoga ustoličenja i tako je započeo svoj dugi i plodonosni pontifikat koji je završio u subotu, 2. travnja 2005. u 21 sat i 37 minuta, a trajao je 26 godina, 5 mjeseci i 17 dana. To je po dužini pontifikata drugi po redu, iza blaženoga Pia IX, koji je Crkvu vodio 31 godinu, a treći je po redu njegov izravni nasljednik papa Lav XIII. s 25 godina pontifikata. U svojoj prvoj papinskoj propovijedi papa Wojtyla poručio je svijetu: «Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu Gospodinu, štoviše rastvorite vrata država i svih drugih institucija!» Već je njegov prethodnik Ivan Pavao I. prekinuo dugostoljetnu tradiciju krunjenja pape, iako je trostruka kruna koja označava trostruku Papinu službu (svećeničku, pastirsku i učiteljsku) s prekriženim ključevima i dalje ostala u službenom grbu Svete Stolice. Osobno sam se susreo s kardinalom Wojtylom 26. listopada 1971. godine u Germanicumu, kada je u ime poljskih biskupa posjetio Zavod Germanicum. Tada sam ga kao predsjednik Akademije u Germanicumu i pozdravio u ime svih Germaničara i sjećam se da su mu se posebno svidjele tzv. Laudes hincmari. To je bio pjevani pozdrav na latinskom jeziku u obliku litanija. Predvodio je Sv. misu u zavodskoj crkvi sv. Petra Kanizija i bio s nama na zajedničkom objedu. Drugi put smo se osobno susreli Svete i jubilarne godine na općoj i posebnoj audijenciji na Trgu svetog Petra u Vatikanu, u srijedu 13. listopada 2000. godine. Tom prigodom poklonio sam mu dva primjerka svojih knjiga, na kojima se preko svog tajnika i pismom zahvalio. Prošle godine poštom sam mu poslao jedan primjerak moje najnovije knjige «Hrvati i Germanicum» na kojoj se zahvalio svojim posebnim blagoslovom: «SvetI otac Ivan Pavao II. svom ljubljenom sinu Stjepanu SIROVCU podjeljuje svoj apostolski blagoslov!» - u Vatikanu 30. srpnja 2004. godine (vidi sliku svečane diplome u poglavlju 6.1.4 ove knjige). Sveti Otac Ivan Pavao II. preminuo je u subotu, 2. travnja 2005. godine.

U povodu Papine bolesti i smrti u Hrvatskoj je objavljeno nekoliko knjiga: IVAN PAVAO II., Sjećanje i identitet, Split 2005., 190 stranica; DESPOT Zvonimir i drugi, Ne bojte se! Ivan Pavao II., Večernji list Zagreb 2005., 180 stranica; PAVIČIĆ Darko, Papa i Hrvati, Jutarnji list Zagreb 2005., 144 stranice; BEŠKER Inoslav, Tko je bio Ivan Pavao II.?, Jutarnji list Zagreb 9.04.2005. – dan poslije ukopa pape Ivana Pavla II., 144 stranice; SVIDEROSCHI Gian Franco, Karol Wojtyla. Od rođenja do izbora za papu (prijevod s talijanskog jezika), Split 2005., 190 stranica.

Sveti Otac Ivan Pavao II.  i  dr. Franjo Tuđman,  prvi predsjednik Republike Hrvatske-1994. g.

Sveti Otac Ivan Pavao II. i dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Republike Hrvatske-1994. g.

 

Joseph Ratzinger- papa Benedikt XVI.

U ponedjeljak, 18. travnja 2005. u 16 sati, nakon preminuća pape Ivana Pavla II., stotinu petnaest kardinala izbornika ušlo je u konklavu (osim dvojice, meksičkog i filipinskog kardinala koji zbog bolesti nisu došli u Vatikan) da izaberu novog papu. Već u utorak oko 18 sati, nakon samo 4 glasovanja, (u 20. stoljeću je jedino Eugenio PaceIIi - papa Pio XII. izabran tako brzo!) pojavio se bijeli dim na krovu Sikstinske kapele, zazvonila su sva zvona na bazilici Sv. Petra i na svim crkvama u Rimu i svijetu te time obznanila da je izabran novi papa.

Čileanski kardinal protođakon Medina pojavio se s pratnjom na balkonu bazilike u 18,40 sati i najavio Urbi et Orbi : «Cari fratelli e sorelIe, annuntio vobis gaudium magnum: HABEMUS PAPAM! Eminentissiumum ac reverendissimum dominum, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Josephum RATZINGER, qui imposuit sibi nomen BENEDICTUM XVI.!» Na hrvatskom jeziku: «Draga braćo i sestre, obznanjujem vam veliku radost: IMAMO PAPU! - uzoritoga i prečasnog gospodina, kardinala Svete Rimske crkve, Josipa Ratzingera, koji je izabrao ime BENEDIKT XVI. !» U 18,45 na balkonu se pojavio novi papa i kratko se obratio na 4 svjetska jezika Gradu i Svijetu: «Nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, poniznog i jednostavnog radnika u vinogradu Gospodnjem. Tješi me spoznaja da Gospodin može i želi raditi i s nedostatnim sredstvima. Preporučam se u vaše molitve! Idemo naprijed uz pomoć Božju i zagovor Blažene Djevice Marije!» Nakon toga podijelio je svim okupljenima na trgu, kao i svima nama koji smo s njime bili povezani elektronskim medijima, svoj prvi apostolski blagoslov.

Joseph Ratzinger rođen je 16. travnja 1927. godine u malom mjestu Marktl am Inn, biskupija Passau, Bavarska u Njemačkoj. Za svećenika je zaređen 1951. godine. Doktor je bogoslovnih znanosti i redoviti profesor dogmatske teologije na različitim sveučilištima u SR Njemačkoj. Bio je teološki savjetnik (perit) kölnskom nadbiskupu i kardinalu Fringsu na Drugom vatikanskom saboru. Godine 1977. papa Pavao VI. imenovao ga je najprije nadbiskupom München-Freisinga, a za nekoliko mjeseci, u lipnju iste godine, kardinalom. Kada je 1981. papa Ivan Pavao II. prihvatio ostavku kardinala Šepera, (radi bolesti i starosne dobi) njegovim nasljednikom, tj. pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, imenovao je kardinala Ratzingera. Godine 2002. kardinali su ga izabrali, a Papa ga je imenovao dekanom Kardinalskoga zbora. Bio je dakle gotovo 25 godina najbliži suradnik pape Ivana Pavla II. Kardinal Ratzinger uz američkog kardinala Bauma jedini su kardinali koji su sudjelovali na objema konklavama, u kolovozu i listopadu 1978. godine. Tada smo u tri mjeseca imali trojicu uzastopnih papa: Pavla VI., Ivana Pavla I. (33 dana !) i Ivana Pavla II.

Kardinala Ratzingera više puta sam osobno susreo u Germanicumu (1970.-1980.), najprije kao profesora teologije, a potom i kao nadbiskupa Münchena. Kardinal Ratzinger je prvi Nijemac na Petrovoj stolici nakon 950 godina. ¬U 11. stoljeću u Wormsu za papu je bio izabran Nijemac Bruno koji je izabrao ime Lav IX. (1049.-1054.). Zanimljiva je podudarnost da je kardinal Ratzinger za papu izabran baš na dan kada se slavi liturgijski spomendan toga svetog pape Lava IX., tj. 19. travnja (vidi Katolički kalendar). I dva njegova izravna nasljednika, Viktor II. (1055.-1057.) i Stjepan IX. (1057.-1058.) bili su također iz njemačkog jezičnog područja.

Usporedi IMAMO PAPU!, u: Jutarnji list, srijeda, 20. travnja 2005, str. 1-4.

Benedikt XVI. 19. travnja 2005. g. u 18,45 sati - Urbi et Orbi

Benedikt XVI. 19. travnja 2005. g. u 18,45 sati - Urbi et Orbi

 

Na vrh