2.5.5. SVEĆENICI RODOM IZ ŽUPE SV. KRIŽ ZAČRETJE

 

1. BEDEKOVIĆ, pl. Benedikt (Bedekovich; Benedictus) (*1667. -†1708./1709.). Rodio se u Sv. Križu Začretju. Kršten je 20. kolovoza 1667. Svećenički red primio je 14. rujna 1692. Župnik je kod sv. Jurja u Pušči. Kanonik je Zagrebačkog kaptola (1694.-1704.). Prepošt je sv. Stjepana od Bele (imenovan 17.X.1699.). Arhiđakon Stolnog arhiđakonata (imenovan XII.1699.). Glavni je namjesnik (generalni vikar) Zagrebačke biskupije. Kraljevskim imenovanjem 28. lipnja 1703. predložen je za senjskog biskupa. Dobio je Papinu potvrdu. Biskup Senjske biskupije i upravitelj Modruške biskupije (10.III.1704.-XII.1708.). Dne 15. ožujka 1704. dobio je dopuštenje za biskupsko ređenje. Član je aristokratskog društva doktora vinskih “Pinta”. Umro je u prosincu 1708. ili u siječnju 1709. — LIT.: KUKULJEVIĆ SAKCINSKI I., Zapisci (1869.), str. 228. ♦ HC V. (1952.), str. 350.

2. BEDEKOVIĆ, pl. Ljudevit, sin Jurja i Judite r. Pakoci, r. 1621. na Komoru – Sv. Križ Začretje. U rimski zavod Germanicum-Hungaricum dolazi 3.11.1642. Upisan u Maticu I., br. 1703. Germanicum napušta 1646. i već sljedeće godine imenovan je zagrebačkim kanonikom. «Poeta laureatus. Concinator sui aevi nulli secundus in tota dioecesi.» – kaže za njega Veres, 44 str. (Ovjenčani pjesnik. Stihotvorac kojemu u cijeloj biskupiji nema ravnoga»!) Godine 1659. imenovan je katedralnim arhiđakonom. Umro 10.1.1671. u Zagrebu. –-IZVORI: VERESS dr. Andreas, Matricula et acta Hungarorum in Universitatibus Italiae studentium, II – ROMA, Collegium Germanicum et Hungaricum: Matricula I: 1559-1917, Budapest 1917, str. 44.

3. ČIŽMEK, Andrija (Cižmek; Andreas) (*29.XI.1825. - †12.VI.1885.). Rodio se 29. studenog 1825. u Sv. Križu Začretju. Svećenički red primio je 1852. — Župnik u Gornjoj Stubici (1866.-1884.). Umro je 12. lipnja 1885. — IZVORI: NAZ, Matica I., str. 193 (umro kao župnik G. Stubice). — LIT.: Schem. 1853. ♦ Schem. 1854. ♦ Schem. 1882. ♦ BUTURAC J., Stubica (1982.), str. 113. ♦

Cvek4. ČVEK, Juraj (Georgius, Jure) (*14.V.1862. - †16.I.1932.). Rodio se 14. svibnja 1862. u Vrankovcu, župa Sveti Križ Začretje. Svećenički red primio je 1887. — Duhovni pomoćnik u Požegi, Taborskom i Krapinskim Toplicama. Upravitelj župe Tuhelj nepune tri godine (1891.-1894.). Za njegova župnikovanja podignut je kip Bezgrešnog začeća na trgu u Tuhlju 1892. Zatim je župnikom u Beli, tj. Margečanu (1894.-1910.). Župnik i dekan u Ivancu (1910.-1931.). Umro je u Zagrebu 16. siječnja 1932. gdje je i pokopan. U Matici umrlih svećenika Zagrebačke nadbiskupije za njega je zapisano: «Bio temperamentan, radin svećenik i vatren Hrvat.» On je doista u politici zadahnut pravaštvom. Ulazio je u polemike s madžaronima, a nije ga bilo strah javno se suprotstaviti pokrovitelju župe Metelu Ožegoviću mlađem, koji je za razliku od svoga djeda bio sklon madžaronima i vladi bana Khuena Hedervaryja. Bio je sumnjičav i prema imenovanju Jurja Posilovića za zagrebačkog nadbiskupa zapisavši u Župnoj spomenici da je “i u tom naimenovanju opet pobijedila magjarska vlada i zloglasna vlada bana Khuena Hedervaryja”. Da bi uklonio svaku sumnju u svoju hrvatsku opredijeljenost, piše Lukinović, «ovaj se Zagorec potpisivao kao pop Jure Čvek”. — IZVORI: NAZ, Matica II., str. 74 (ne navodi Tuhelj; žpk u Beli od 1891.!). ♦ ŽA Margečan, Spom. str. 53. — LIT.: Schem. 1899., str. 105, 284. ♦ Schem. 1924. ♦ KRAŠ, Ivanec (1996.), str. 58 (sa svj.). ♦ LUKINOVIĆ ANDRIJA, Margečan, Župni ured Margečan 1998., str. 151-152 (s fotografijom).

Svećenici Krapinskog dekanata 1938. godine u Krapini –  u sredini stoji župnik Josip Škrlec

Svećenici Krapinskog dekanata 1938. godine u Krapini – u sredini stoji župnik Josip Škrlec

Pred župnim dvorom u Krapini

 

Pred župnim dvorom u Krapini

5. JAČMENICA, Franjo (*12.IX.1954.). Rodio se 12. rujna 1954. na Komoru, župa Sv. Križ Začretje. Sin Stjepana (†1992.) i Amalije rođ. Tkalčević (*3.V.1926. - †31.V.2004.). Ima sestru Ivu i šogora Andriju, koji imaju sina Ivicu i kćerku Andreju-studenticu Katehetskog instituta KBF-a u Zagrebu.

Prva četiri razreda osnovne škole polazi u Kozjaku, a četiri viša razreda polazi u Sv. Križu Začretju. Kao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa polazi klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati. Kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa polazi KBF u Zagrebu (1980.). Nakon prve godine studija služi vojni rok u Skopju.

 

Stoje:  Franjo Jačmenica, Stjepan Tumpa, Ivan   Šoštarić i Benedikt Tumpa; čuće : Stjepan Sirovec, Stjepan Šoštarić i Jurica Jerneić

Stoje: Franjo Jačmenica, Stjepan Tumpa, Ivan Šoštarić i Benedikt Tumpa; čuće : Stjepan Sirovec, Stjepan Šoštarić i Jurica Jerneić

Svećenički red primio je 29. lipnja 1980. Duhovni pomoćnik u Zlataru (1980.-1981.). 18. listopada 1981. odlazi u državu Benin u zapadnoj Africi, kao prvi svećenik misionar iz Zagrebačke nadbiskupije. Djeluje u biskupiji Porto Novo. Najprije je duhovni pomoćnik zatim devetnaest godina župnik u župi Srca Isusova. Godine 2003. vraća se u domovinu, u Zagrebačku nadbiskupiju. Župnik župe Uskrsnuća Gospodinova u Sesvetskom Kraljevcu do kolovoza 2007., subsidijar od 2007. do 2008. u Lasinji, a od 2008. do 2010. župnik je na Bistričkom Lazu, župa Sv. Andrije apostola. Od 2010. je župnik župe Sv. Ivana apostola u Cerju, dekanat Dugo Selo.

— RAZGOVOR: Mladen ŠKVORC (razgovarao), Razgovor s misionarom Franjom Jačmenicom. Nakon 22 godine naš misionar se vratio kući. U: Radosna vijest, 32./2003., br. 12 (345), prosinac 2003., str. 4-7 (sa svj.). — LIT.: Šem. 1996. ♦ I. M., Amalija Jačmenica. Odj.: Naši pokojnici. U: GK, 43./2004., br. 24 (1564), od 13.VI.2004., str. 27. ♦ Imenovanja, GK 2004., br. 30, str. 13 i SVZN br. 4/2004, str. 209.

 

JERNEIĆ, Juraj

6. JERNEIĆ, Juraj (*14.VIII.1954.). Rodio se 14. kolovoza 1954. u Donjoj Šemnici, župa Sv. Križ Začretje. Sin Antuna (†7.VIII.1983.) i Danice rođ. Dlesk (*12.X.1920. - †7.VIII.2003.). Otac Antun dolazi iz Mirkovca, sela župe Sv. Križa Začretje i priženi se k supruzi u Donju Šemnicu. Rodili su petero djece. Sin Juraj i unuk dr. Josip Šalković postali su svećenici. Juraj je svećenički red primio 28. lipnja 1981. — Bio je kapelan u zagrebačkom naselju Prečko 1981-1985. i u Velikoj Gorici 1985-1987. Potom je imenovan upraviteljem župe sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu (1987.-1998). Na početku Domovinskog rata prognan je iz Viduševca zajedno sa svojim župljanima u srpnju 1991. i dolazi u Veliku Mlaku gdje brine o svojim prognanim župljanima. Nakon oslobođenja tih krajeva 1995. imenovan je upraviteljem župe Glina, odakle jedno vrijeme upravlja i ostacima župa u Viduševcu, Maji i Solini. Ekonom je Zagrebačke nadbiskupije (1998.-2002.) i Nadbiskupskog dvora (1998.-2004). Upravitelj Ustanove za uzdržavanje klera i crkvenih službenika (UZUKCS) (2004.). Član je Povjerenstva za gradnje i popravke crkvenih objekata (2003.-). Imenovan je 24. srpnja 2003. (br. 1389/2003.). Početkom 2004. imenovan je upraviteljem Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu na Kaptolu. Član Svećeničkog vijeća ZN (2004.). Imenovan je 10. veljače 2004. (br. 140/2004.). Vijeće je ustanovljeno i održalo prvu sjednicu 16. veljače 2004. Član Zbora savjetnika ZN (2004.). Savjetnikom je imenovan na pet godina, 23. veljače 2004. (br. 354/2004.). Surađuje u Službenom Vjesniku Zagrebačke nadbiskupije (2003.).

ČLANCI: Uzoriti kardinale, oci biskupi, braćo svećenici, poštovane časne sestre milosrdnice! Nn: Govori na otvaranju Svećeničkog doma sv. Josipa. Odj.: Svećenički dan Zagrebačke nadbiskupije. U: SVZN, 91./2004., br. 2, zaklj. 9.IV.2004., str. 106-107. ♦ Sudjelovanje vjernika iz Zagrebačke nadbiskupije na završnom slavlju u Mariazellu. U: SVZN, 91./2004., br. 3, zaklj. 23.VI.2004., str. 167. —— LIT.: Šem. 1996. ♦ Novi članovi, SVZN 2003., br. 3, str. 131. ♦ I(van) M(IKLENIĆ), Danica Jerneić. Odj.: Naši pokojnici. U: GK, 42./2003., br. 35 (1523), od 31.VIII.2003., str. 19. ♦ SENTE S., Svećenik (2003.), str. 102. ♦ MARKIĆ T., Konstitutivna, GK 2004., br. 8, str. 4. ♦ MARKIĆ T., Savjetnici, GK 2004., br. 11, str. 2. ♦ BOZANIĆ J., Prezbitersko, SVZN 2004., br. 1, str. 35. ♦ BOZANIĆ J., Zbor, SVZN 2004., br.1, str. 38. ♦ MARKIĆ T., Konstituirajuća, SVZN 2004., br. 2, str. 112. ♦ S. M., Tradicionalno bolesničko hodočašće na Mariju Bistricu, u: GK, 43./2004., br. 29 (1569), od 18.VII. 2004., str. 14. ♦ Imenovanja, GK 2004., br. 30, str. 13 i SVZN br. 4/2004, str.209.

KOŠUTIĆ, Ivan

7. KOŠUTIĆ, Ivan (*6.VII.1948.-18.12.2010.). Rodio se 6. srpnja 1948. na Komoru, župa Sv. Križ Začretje. Sin je pok. Mirka i Katice r. Ptičar. Svećenički red primio je 12. listopada 1974. u župnoj crkvi Sv. Križa u Začretju. — Duhovni pomoćnik u Lepoglavi (27.IX.1975.-25.VIII.1979.). Upravitelj župe (1979.-1997.) i župnik u Gornjem Jesenju od 1997. Temeljito dao obnoviti župnu crkvu izvana i iznutra. Ujedno je upravitelj župe Vrbno (2003.-). Vlč. Ivan Košutić ml., svećenik Varaždinske biskupije i župnik u Gornjem Jesenju, umro je u subotu, 18. prosinca nakon duge i teške bolesti u Varaždinu u 63. godini života i 37. godini svećeništva. Posljednje mjesece svog života proveo je u Svećeničkom domu u Varaždinu. Pokopan je u utorak, 21.12. na groblju u G.Jesenju

— LIT.: Šem. 1996. ♦ REPIĆ, Uspomene (2002.), str. 110 (Ivica). ♦ BAKOŠ-KOCIJAN J., Premještaji, GK 2003., br. 32-33, str. 12. ♦ Promjene, SVVB 2003., br. 3, str. 102.

MLINARIĆ, Stjepan

8. MLINARIĆ, Stjepan (*4.VIII.1888. - †7.IV.1951.). Rodio se 4. kolovoza 1888. u mjestu Švaljkovec, župa Sv. Križ Začretje. Gimnaziju je završio u Varaždinu. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 1913.

Slika

Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju od 1913. do 1919, Štefanju, Cirkveni i u Karlovcu na Dubovcu (-1925.). Župnik u Pribiću (1925.-1945.). Imenovan je župnikom 20. kolovoza 1925. U Pribiću ostaje do mirovine. Ujedno upravlja župom Gornje Prekrižje (1929.-1937.). U njegovo je vrijeme proširena škola u Prekrižju i otvorena škola u Cerovici. Osnovana su i Vatrogasna društva Prekrižje i Jezerine, crkveno pjevačko društvo Slavuj te Društvo svete krunice. Iz Pribića je nekoliko mjeseci upravljao i župom Oštrc (23.IV.-30.X.1938.). U tome mu je pomagao duhovni pomoćnik Karlo Ivančić. Privremeno na dopustu u Sv. Nedelji (1944.). Već kao umirovljenog svećenika komunistički ga je režim osudio na zatvor. Robija u Staroj Gradiški do 1. svibnja 1948. Umro je 7. travnja 1951. u Sv. Križu Začretju gdje je i pokopan 10. travnja 1951. na mjesnom groblju.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 166 (*4.VIII.). ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1924. (*6.VIII.). ♦ Šem. 1944. ♦ SIROVEC Stjepan, Sveti Ivan Krstitelj, Zagreb 1997, 2. dopunjeno i ispravljeno izdanje, 311 stranica, 271-272. MALKOVIĆ J., Gornje Prekrižje (2001.), str. 120. ♦ ŽK 1987., str. 118. ♦ ŽK 1996., str. 66.

Risek9. RISEK, Eduard (Eduardus, Eduardo), dr. (*20.I.1876. - †15.X.1918.). Rodio se 20. siječnja 1876. u Galovcu, župa Sv. Križ Začretje. Svećenički red primio je 1898. — Službuje u Nadbiskupskoj pisarni. Vjeroučitelj u Glini. Duhovni pomoćnik u Krapini i Mariji Bistrici (1904.-1909.). Usporedno nastavlja studij. Doktorat bogoslovlja postiže 1909. Vjeroučitelj u Požegi. Župnik u Varaždinu u župi sv. Nikole biskupa (1911.-1918.). Namjesni podarhiđakon (-1918.). Umro je od kapi 15. listopada 1918. u Varaždinu. — Surađuje u “Katoličkom listu”. — IZVORI: NAZ, Matica II., str. 24 (†15.X.). — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 39, 295. ♦ NORŠIĆ V., Marija Bistrica (1950.), str. 126 (†15.VIII.!). ♦ BUTURAC J., Marija Bistrica (1981.), str. 124; (1993.), str. 90. ♦

SENTE, Antun

10. SENTE Antun, mr. sc. (Antun ml., Toni) (*4.V.1971.). Rodio se 4. svibnja 1971. u Sekirišću, kršten 23.5.71, a sakrament Sv. Potvrde primio je 22.6.1985. u župnoj crkvi Sv. Križa u Začretju. Roditelji su mu Slavko (†8.9.2004.) i Milka rođ. Vrček. Njegov stric Ladislav bio je također svećenik. Osnovnu školu završio je u Začretju, a klasičnu gimnaziju na Šalati. Kao pitomac Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa studira i diplomira teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Đakonsku službu obavlja u Sesvetskim Selima (1995.-1996.). Svećenički red primio je 29. lipnja 1996. u zagrebačkoj prvostolnici. — Duhovni pomoćnik u Sesvetskim Selima (1996.-1999.). Tu je osnovao zbor mladih. Surađivao je s Radio Martinom u Dugom Selu i u “Glasu Koncila”. Duhovni pomoćnik u župi Sv. Križa u Sisku (1999.-2002.). Od 2002. nalazi se na poslije-diplomskom studiju u Rimu. Studira na Papinskom salezijanskom sveučilištu «SALESIANUM», a živi u Hrvatskom zavodu Sv. Jeronima. U izdanju Hrvatskog katoličkog radija, čiji je suradnik, objavio je vlastiti tekst «KRIŽNOG PUTA», Zagreb 2003. Odmah po dolasku u Sisak pokrenuo je na Radiju Sisak dvije emisije, četvrtkom u 21 sat za mlade “Oko ljubavi”, te subotom u 13 sati “Riječ milenija, riječ za tebe”. Surađuje također s Hrvatskim katoličkim radiom, na kojem uređuje emisiju “Svjetiljka u noći”, utorkom navečer. Nastavlja postdiplomski studij u Rimu od 2002. do 2.007. kada e vraća u Zagreb i biva imenovan tajnikom nadbiskupa Bozanića. Na tom mjestu ostaje samo godinu dana, jer je već u kolovozu te godine imenovan povjerenikom za pastoral mladih Nadbiskupije. Od 2.008. do 2.012. je župnik župe Svetoga Križa u SISKU – biskupija SISAK. Godine 2.012. je imenovan monsinjorom i vraća se u Zagrebačku nadbiskupiju, gdje je imenovan župnikom župe Sv. Barbare u VRAPČU. U kolovozu 2.014. je razriješen te službe i imenovan je rektorom nacionalnog svetišta Svetog Josipa i župnikom istoimene župe u KARLOVCU

— ČLANCI: Župnik, kapelan i jaslice, u: Križ ljubavi, 8./2003., br. 23, prosinac 2003., str. 19. ♦ Marulićeva statua Hrvatskom zavodu. Nn: Rim. u: GK, 43./2004., br. 27 (1567), od 4.VII.2004., str. 5. — ODJECI: Marija (ZALOKER), Novi kapelan – vlč. Antun Sente, u: Križ ljubavi, 4./1999., br. 16, prosinac 1999., str. 8 (sa svj.). ♦ Zoran CRLJENICA, Odlazak župnog vikara Antuna Sente u Rim, u: Križ ljubavi, 7./2002., br. 22, prosinac 2002., str. 4-5.

SIROVEC, Ivan

11. SIROVEC, Ivan (*17.II.1934.), sin †Stjepana i †Marije r. Božić, rodio se 17. veljače 1934. u Švaljkovcu, župa Sv. Križ Začretje. Kao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa polazi Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Šalati. Ispit zrelosti položio je 1953. Bogoslovlje uči i diplomira na KBF-u u Zagrebu (1953.-1961.). Zbog služenja vojne obveze studij prekida tijekom dvije godine.

Najbliži rođaci i Svetokrišćani na Mladoj misi vlč. Stjepana Sirovca – u desnom kutu vlč. Ivan Sirovec, koji je kamerom snimio svečanost Mlade mise

Stoje: Najbliži rođaci i Svetokrišćani na Mladoj misi vlč. Stjepana Sirovca – u desnom kutu vlč. Ivan Sirovec, koji je kamerom snimio svečanost Mlade mise

Svećenički red primio je 29. lipnja 1960. Upravitelj samostalne podružnice pa zatim župe Marinci (1961.-1967.). Osnovao je župu, sagradio crkvu i župnu kuću. Upravitelj župe Davor (1967.-1971.) gdje je sagradio novi župni stan. Upravitelj župe Čazma (1971.-1973.) a i župe Gornji Miklouš (1971.-1973.). 1973. godine odlazi u biskupiju Železno u Austriji (Eisenstadt) među gradišćanske Hrvate. Župnik u Novoj Gori – Neuberg (1973.-1983.). Zauzima se za očuvanje narodne svijesti gradišćanskih Hrvata. Osniva pjevačko-tamburaško društvo koje i sam vodi. Godine 1983. vraća se u Zagrebačku nadbiskupiju. Vjeroučitelj u župi sv. Obitelji u Zagrebu (1996.). Zbog bolesti prijevremeno umirovljen (1997.).

— DJELA: Nedjelje i blagdani. Kratke propovijedi. Godina C, Đakovo: UPT, 2000. ♦ Nedjelje i blagdani. Kratke propovijedi. Godina A, Đakovo: UPT, 2000. ♦ Nedjelje i blagdani. Kratke propovijedi. Godina B, Đakovo: UPT, 2002. ♦ Sveci. 128 životopisa i poruka, Đakovo: UPT, 2003. ♦ Primjeri za propovijedi i kateheze, I., Đakovo: UPT, 2003. — LIT.: Šematizam – 1996, str. 209 235; SIROVEC Stjepan, Sveti Ivan Krstitelj, 2. izdanje, Zagreb 1997, 272. str.

SIROVEC, Stjepan

12. SIROVEC, Stjepan (*13.04.1946.) Rođen je subotu, 13. travnja (uoči Cvjetne nedjelje) 1946. u Švaljkovcu, općina i župa Sveti Križ Začretje, Kršten je na Veliki ponedjeljak, 15.4., u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Začretju. Sin Julija i Dragice rođ. Majsec, koji su rodili osmero djece. Sakrament Sv. potvrde primio je na Duhove 1963. (2. lipnja) u zagrebačkoj prvostolnici po rukama biskupa dr. Josipa LACHA.

Osnovnu školu je završio u Začretju od 1953-1961., a gimnaziju prirodoslovnog smjera u Krapini: 1961-1965.

U jesen 1965. g. upisuje studij teologije na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i primljen za bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Od 1965. do 1969. studira filozofiju na Bogoslovnom fakultetu i služi vojni rok u Sinju i Rajlovcu pokraj Sarajeva.

U rujnu 1969. odlazi, na prijedlog nadbiskupa i kardinala dra Franje Šepera u Rim, da na Papinskom sveučilištu GREGORIANI i međunarodnom zavodu GERMANICUMU nastavi svoje školovanje. Godine 1970. diplomira na Filozofskom fakultetu, a 1972. na Teološkom fakultetu spomenutog sveučilišta, pa je u utorak, 10.10.1972. u rimskoj bazilici Sv. Ignacija sa sedmoricom kolega (4 Nijemca, 2 Austrijanca i 1 Švicarac) zaređen za svećenika po rukama bečkog nadbiskupa i kardinala dra Franza Königa. Svoju Prvu Sv. Misu slavi sutradan, u srijedu, 11. listopada u hrvatskoj nacionalnoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Zagrebačku mladu Misu slavi u župnoj crkvi Sv. Blaža na Božić 1972. godine, svoju Mladu misu u Njemačkoj slavi na USKRS 1973. u hrvatskoj katoličkoj misiji u Würzburgu, dok Zavičajnu mladu Misu slavi u nedjelju, 1. srpnja 1973. na Trgu Sv.Jelene pred župnom crkvom Sv. Križa u Začretju.

U lipnju 1975. postiže magisterij položivši propisani usmeni ispit i obranivši pisani magistarski rad (Absolutheit und Relativität der sittlichen Normen innerhalb der deutschen Moraltheologie der letzten 10 Jahre: 1965-1975, strojopis 167 stranica = Absolutnost i relativnost ćudorednih normi unutar moralne teologije njemačkog jezičnog područja posljednjih 10 godina: 1965-1975), a 1980. doktorat iz humanističkih i bogoslovnih znanosti. Doktorsku disertaciju piše na njemačkom jeziku i u cijelosti je objavljena u poznatom znanstvenom nizu "Abhandlungen zur Sozialethik'" br. 19 pod naslovom: Ethik und Meta-ethik im jugoslawischen Marxismus. Analyse und Vergleich mit katholischen Positionen, Ferdinand Schöningh Verlag, Paderborn, München, Wien und Zürich 1982., 420 stranica (Etika i meta-etika u jugoslavenskom marksizmu. Analiza i usporedba s katoličkim stavovima, naklada 1.000 primjeraka).

U lipnju 1980.se vraća u Zagreb i biva imenovan kapelanom u župi Sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, gdje ostaje do rujna 1984. Od 1981. do 1987. je pročelnik Seminara za trajnu izobrazbu pastoralnog klera Zagrebačke nadbiskupije (post diplomski studij). Osim toga sa skupinom povjesničara radi na pripremi i izdanju monografije o crkvi i župi Sv. Marka.

Akademske godine 1981/82. počeo predavati Osnovno moralno bogoslovIje na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu, koji je afilirani (pridruženi) studij Papinskog sveučilišta "Gregoriana"' u Rimu. Godine 1983. na prijedlog prof. dr. Marijana Valkovića izabran za honorarnog, a 1986. veliki kancelar KBF-a imenuje ga redovitim profesorom moralnog bogoslovlja na Institutu za teološku kulturu KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Na Seminaru za trajno obrazovanje svećenika Zagrebačke nadbiskupije 1981/82. održano je 30 jednodnevnih tečajeva sa 600 sudionika; 1982/83. - 24 tečaja s 500 sudionika; 1983/84. bila su 23 tečaja s 650 sudionika; 1884/85. – 17 tečajeva s 350 sudionika i 1985/86. održano je samo 7 tečajeva sa 170 sudionika. Tečajevi su održavani po regionalnim i dekanatskim središtima Nadbiskupije, a uz voditelja svaki put je sudjelovao i jedan profesor Bogoslovnog fakulteta.

Ujesen 1984. je imenovan subsidijarom, a u travnju 1987. župnikom župe Sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi u Zagrebu. Ljeti 1990. sa skupinom suradnika piše i izdaje monografiju o župi i crkvi Sv. Ivana Krstitelja-zaštitnik Hrvata, koja za 7 godina izlazi u drugom i proširenom izdanju: SVETI IVAN KRSTITELJ, Župa Sv.Ivana Zagreb 1997., 300 stranica s mnoštvom fotografija u bojama. Uz pomoć svojih župljana obnavlja fasadu župne crkve i dviju kapela (Majke Božje i Sv.Dizme), vraća bakreni krov župnoj crkvi, koji joj je oduzet pri kraju Prvog svjetskog rata, obnavlja svetište crkve u koncilskom duhu (novi koncilski oltar i ambon od stare hrastovine), te u cijelosti obnavlja župnu rezidenciju - župni dvor, kao i cintor oko njega.

U povodu 650.obljetnice župe 1997.godine na glavnom ulazu cintora postavlja dvije spomen ploče od granita s najvažnijim događajima i datumima iz života župe i crkve. Kao spomen na proglašenje blaženim zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Alojzija Viktora Stepinca, u subotu, 3. listopada 1998. postavlja brončano poprsje Blaženika i pape Ivana Pavla II. u nišu iznad glavnih vrata na kapeli Majke Božje u Novoj Vesi - rad akademskog kipara Vlade Radasa. Prvih godina uvođenja vjeronauka u škole držao je vjeronauk osmim razredima osnovnih škola "Ivan Goran Kovačić'" i „Ksaver Šandor Đalski“, te u dvije srednje škole: Srednjoj medicinskoj školi u Mlinarskoj ulici i u Jezičnoj gimnaziji na Šalati (Mesićeva ulica), a od 1990. do 1997. je profesor kršćanske etike na Nadbiskupskoj klasičnoj• gimnaziji s pravom javnosti na Šalati (Voćarska cesta).

Od 1983. do 1995. bio je redoviti član Svjetskog društva etičara "SOCIETAS ETHICA"" i sudjelovao na nekoliko njegovih simpozija (Dubrovnik, Bozen-Brixen, Canterbury i Lund), kao i na 3 simpozija moralista s njemačkog jezičnog područja (Münster, Trier i Bonn), te redovito na godišnjim simpozijima profesora filozofije i teologije visokih i viših teoloških učilišta Crkve u Hrvata.

Službu župnika župe Sv. Ivana obavlja do kraja kolovoza 2002. godine, kada odlazi na Kaptol i posvećuje se profesorskom i sudačkom poslu. U dva četverogodišnja mandata bio je član Vijeća za nevjernike i u jednom mandatu član Vijeća za obitelj pri Biskupskoj Konferenciji. Od 1987. do 2000. godine bio je sudac na Ženidbenom sudu za Zagrebačku nadbiskupiju, a od 2002. do 2006. sudac je na Metropolitanskom sudu u Zagrebu (crkveni sud za biskupije: Zagreb, Đakovo, Križevci, Požega i Varaždin). U veljači 2006. je izabran i imenovan redovitim članom Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "TKALČIĆ'". U rujnu te godine, radi zdravstvenih razloga zahvalio se na profesorskoj i sudačkoj službi na Kaptolu, te je imenovan subsidijarom (duhovnim pomoćnikom) u njegovoj rodnoj župi Sveti Križ Začretje.

KNJGE: Ethik und Meta-ethik im jugoslawischen Marxismus, Ferdinand Schöningh Verlag, Paderborn, München, Wien und Zürich 1982, 420 stranica; naklada 1.000 primjeraka; Sveti Ivan Krstitelj – zaštitnik Hrvata, Župa Sv.Ivana Zagreb 1990, 260 str; Osnovno moralno bogoslovlje, ITK KBF-a Zagreb 1994., 100 stranica (skripta); Katoličko moralno bogoslovlje, Rkt. župa Sv. Ivana, Zagreb 1995., 280 stranica; Sveti Ivan Krstitelj, Župa Sv.Ivana Zagreb 1997., 300 stranica; naklada 1.000 primjeraka Rkt. župa i župna crkva Sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu – višebojna, bogato ilustrirana brošura od 10 str., koja je objavljena u povodu 650. obljetnice župe, odnosno 200. obljetnice sadašnje župne crkve, naklada 5.000 primjeraka. Hrvati i Germanicum. U povodu 450. obljetnice zavoda Germanicum et Hungaricum u Rimu: 1552-2002., FTI Zagreb 2004., 230 str. (60 stranica na njemačkom jeziku!); naklada 1.000 primjeraka; Monografija Sveti Križ Začretje 1334. - 2004. (670. obljetnica) sa suradnicima, Rkt. župa, Općina i Osnovna škola Sv. Križ Začretje 2005, 270 str., naklada 1.000 primjeraka; Etička misao u Svetom Pismu, ITKL KBF-a Zagreb 2006., 160 stranica (skripta); ČLANCI, STUDIJE, MENTORSTVO DIPLOMANTIMA I SKRIPTE navedeni su u opširnoj biografiji na ovoj web stranici.

ŠOŠTARIĆ, Ivan

13. ŠOŠTARIĆ, Ivan (*9.XII.1949.), sin †Stjepana i †Jagice r. Mokrovčak, rodio se 9. prosinca 1949. u Pačetini Donjoj, župa Sv. Križ Začretje. Kršten 23. prosinca 1949, firman 17. kolovoza 1959. u župnoj crkvi Sv. Križa. Red đakonata primio je 31. ožujka 1974. a svećenički red primio je 29. lipnja 1975. u zagrebačkoj katedrali. Duhovni pomoćnik u župi sv. Marka u Zagrebu na Gornjem gradu. Duhovni pomoćnik u župi Bl. Marka Križevčanina u Zagrebu u Selskoj. Upravitelj župe Ščitarjevo. Odlazi u Njemačku, inkardiniran u biskupiju Hildesheim, gdje je upravitelj triju manjih župa sa sjedištem u Springe. — LIT.: Šematizam 1975.

 

ŠOŠTARIĆ, Stjepan

14. ŠOŠTARIĆ, Stjepan (*30.VII 1956.). Rodio se 30. srpnja 1956. u Pačetini Donjoj, župa Sv. Križ Začretje. Sin je †Stjepana i Štefanije r. Šalković. Kršten je 12. kolovoza 1956, a firman 24. srpnja 1969. u župnoj crkvi Sv. Križa. Red đakonata primio je 28. lipnja 1981, a za svećenika je zaređen 27. lipnja 1982. u zagrebačkoj katedrali. Upravitelj župe Veliki Bukovec (1994.-1999.). Drži seminar za evangelizaciju u župi Hlebine. Upravitelj župe Ivanec (1999.- 2002.), a od 2002. je župnik iste župe. Voditelj centra za duhovna zvanja u Varaždinskoj biskupiji (2001.) i ravnatelj Caritasova mirovnog doma u Ivancu. Od ljeta 2009. župnik župe Uznesenja BDM u BELICI u Međimurju, Varaždinska biskupija.

— LIT.: Šem. 1996. ♦ Imenovanja, SVBV 1999., br. 2, str. 112. ♦ KUZMIĆ G., Ivan Novosel (1999.), str. 323. ♦ Imenovanja, SVBV 2001., br. 3, str. 102. ♦ CULEJ M., Sveć. jub. SVBV 2002., br. 1, str. 45.

TENŠEK, Stjepan

15. TENŠEK, Stjepan, sin Ivana i Veronike r. Šoštarić, rođen je 7. siječnja 1972. u Gornjoj Pačetini, župa Sv. Križ Začretje, kršten 16.1.1972. u župnoj crkvi sv. Križa, Prvu svetu pričest primio je u kapeli Presvetog Srca Isusova u Velikoj Vesi, župa Radoboj. Svetu potvrdu primio je 2. svibnja 1985. u župnoj crkvi sv. Križa, sveti red đakonata primio je 1996. u zagrebačkoj katedrali gdje je na blagdan sv. Petra, 29. lipnja 1997. zaređen za svećenika. Godinu đakonske pastoralne prakse vršio je u župi sv. Pavla Apostola u Retkovcu 1996.-1997. Prvo mu je kapelansko mjesto u Kravarskom, drugo u Dugom Selu gdje je početkom 2004. imenovan prvim upraviteljem novoosnovane župe Uzvišenja Svetog Križa u VELIKOJ OSTRNI, dotada filijali župe sv. Martina u Dugom Selu. U kolovozu 2004. primio je službu upravitelja župe sv. Martina biskupa u Velikoj Trnovitici i Sveta Tri Kralja u Staroj Plošćici, u Garešničkom dekanatu. On je zasada najmlađi i posljednji svetokriški svećenik. Trenutačno nemamo ni sjemeništaraca ni bogoslova iz svetokriške župe. Od ljeta 2007. do ljeta 2010. bilo je upravitelj župe Sv.Roka u LUKI, a od 2010. je župnik dviju župa u Zagorju: Presvetoga Trojstva u Kraljevcu na Sutli i Sv. Ane u Rozgi do kolovoza 2013. kad je imenovan župnikom župe Svetog Martina Biskupa u Šćitarjevu kod Velike Gorice.

– ODJECI: Dugoselski vjernici oprostili se od župnika Bogdana i Tenšeka, u: JUTARNJI LIST od 24. kolovoza 2004., str. 19.

16. TUMPA, Stjepan (*2.I.1949. - † 3.VIII.2004.). Rodio se 2. siječnja 1949. (zapravo 31. prosinca 1948., ali je prijavljen u novoj godini) u Dukovcu, župa Sv. Križa u Začretju. Sin Benedikta i Josipe r. Fizir koji su rodili: Benedikta, Božicu s. Benediktu (sestra sv. Križa u Đakovu, trenutačno katehistica i orguljašica u Štitaru), Stjepana i Stanka. Kršten je 16. siječnja iste godine u župnoj crkvi sv. Križa, sv. potvrdu primio je 31.8.1964. u istoj crkvi, đakonat 31.3.1974. a svećenički red 29. lipnja 1975. u zagrebačkoj katedrali.

TUMPA, Stjepan

Osnovnu školu završio je u Sv. Križu Začretju, a klasičnu gimnaziju na Šalati (1965.-1969.). Diplomirao je na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu u lipnju 1975. kod prof. Franje Šanjeka, dominikanca diplomskim radom iz crkvene povijesti: Župa Sveti Križ – Začretje. Povijesni pregled, 102 stranice u strojopisu. Pet godina bio je duhovni pomoćnik u Šestinama (1975.-1980.). Upravitelj župe sv. Luke - Travno u Novom Zagrebu bio je 18 godina (1980.-1998.). Od jeseni 1998. do svoje prerane smrti, 3. kolovoza 2004., župnik je župe sv. Anastazije u Samoboru. Bio je dekan Samoborsko-okićkog dekanata. 10. veljače 2004. (br. 140/2004.) imenovan je članom Svećeničkog vijeća ZN (II.-VIII.2004.). Vijeće je ustanovljeno i održalo prvu sjednicu 16. veljače 2004. Pred Uskrs, u noći s petka na Cvjetnu subotu, 3. travnja 2004., teško je obolio (moždana kap) i od tada se nalazi u bolnici i u Domu umirovljenih svećenika u Zagrebu, Kaptol 28 (srpanj 2004.), odnosno u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu, Kaptol 7-8 (VII.-VIII.2004.). Umro je u utorak, 3. kolovoza 2004., u Svećeničkom domu sv. Josipa, u 56. godini života i 30. godini svećeništva, na blagdan blaženoga Augustina Kažotića, zagrebačkog i lucerskog biskupa. U samoborskoj župnoj crkvi sv. Anastazije slavljena je u srijedu, 4. kolovoza u 16 sati sv. misa zadušnica u prisutnosti župnikovih posmrtnih ostataka. Sv. misu je predslavio, u koncelebraciji s 80 svećenika, mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup, koji je izrekao i prigodnu homiliju. Oproštajne govore održali su predstavnici Samobora i Travna. Nakon završene zadušnice u Samoboru žalobna povorka se uputila prema mjesnom groblju pokojnikove rodne župe u Sv. Križu Začretju.

Obred sprovoda predvodio je mons. Mrzljak, a oproštajni govor u ime svih nazočnih: 80 svećenika, 30 redovnica i više stotina župljana održao je domaći svećenik, prof. dr. Stjepan Sirovec. Pokopan je oko 19 sati, na spomendan sv. župnika Arškoga, Ivana Vianeya, na groblju u Svetom Križu Začretju, u svećeničku grobnicu u kojoj počivaju posmrtni ostaci dugogodišnjeg svetokriškog župnika Antuna HERCELJA (†1910.) i njegova kapelana Franje PONGRACA (†1915.).

U oproštajnom sam govoru na njegovu sprovodu, na Svetokriškom groblju rekao:

«Dok je bio upravitelj župe u Travnom, a ja kapelan kod sv. Marka ili poslije župnik u Novoj Vesi, više me puta pozvao da predvodim svečane Sv. mise na blagdan sv. Luke, zaštitnika crkve i župe. Više sam puta držao predavanja i konferencije za mlade njegove župe.U pastoralu grada Zagreba i okolice radio je punih 29 godina i sigurno ostavio u srcima mnogih župljana neizbrisive tragove. Zahvaljujemo na svemu čime je obogaćivao svoje suradnike i svoje župljane. Zahvaljujemo i njegovoj obitelji: njegovim pokojnim roditeljima Benediktu i Josipi, njegovoj braći i sestri Božici. Kao domaći sin i svećenik iz ove župe dodajem zahvalu i svih nas, svetokriških svećenika, ovdašnjih župnika i kapelana, ali i svih vas župljana ove nama svima tako drage župe. Bili smo zajedno nekoliko ljetnih praznika u Dortmundu, ja kao zamjenik župnika Alexa Blocka, a on s kolegama na studentskom radu u željezari kod Hansa Mlynarzika. Stanovao je kod obitelji Hansmeier, dok je vlč. dr. Sirovec stanovao kod Eduarda i Marlies HAFFKE. Ovi posljednji nisu u svom braku imali djece pa su svoj život uglavnom posvetili molitvi i dobrim djelima prema svećenicima i svećeničkim kandidatima. I u ovoj prigodi želim im svima od srca zahvaliti na njihovoj širokogrudnosti i dobrotvornosti. „Vergelt's GOTT!“ BOG plati!“

Koliko smo puta u Dortmundu, ali i na drugim mjestima, recimo u dvorištu Zagrebačke bogoslovije znali zapjevati i čuti pohvalu: «Svetokrišćani lijepo popijevaju!» U posljednje se vrijeme, nažalost, nismo prečesto sastajali i viđali. Naš posljednji osobni susret bio je lani u ovo vrijeme ovdje u Sv. Križu, kada smo za vrijeme «Prvoga glasa Zagorja» proveli jednu lijepu zajedničku večer na Komoru kod sv. Vida. Tko je tada mogao pomisliti ili slutiti da ćemo se ove godine naći ovdje na svetokriškom groblju!?» (iz oproštajnog govora dr. Stjepana Sirovca).

- IZV. Naši pokojnici, u: GK br. 34/2004, od 28.8.2004, str. 19 i MRZLJAK Josip, IN MEMORIAM: Prečasni Stjepan Tumpa, u: SVZN br. 4/2004., str. 212. IVIR Gordana, Umro je samoborski župnik Stjepan Tumpa, u: Samoborske novine, 30.8.2004., str. 8. — ČLANCI: Dragi vjernici, dragi župljani Samoborski! Gospodin je uskrsnuo! Odj.: Uskrs 2004. U: Samoborske novine, 54./2004., br. 7 (1107), od 9. IV. 2004., str. 11. — LIT.: Šem. 1996. ♦ BOZANIĆ J., Prezbitersko, SVZN 2004., br. 1, str. 35.

P.S. Zahvaljujem kolegi dr. Stjepanu Razumu, voditelju Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, na nekim podacima o svetokriškim svećenicima !

Prof.dr.sc. Stjepan Sirovec, svećenik

 

Na vrh