2.5. ŽUPNICI I KAPELANI ŽUPE UZVIŠENJA SV. KRIŽA

 

2.5.1. BIOGRAFIJE ŽUPNIKA ŽUPE UZVIŠENJA SV. KRIŽA

 

1. BRADICA, Ivan (Bradicza, Ioannes), župnik u Sv. Križ Začretju od 1818. do 1865. (*28.VII.1783. †12.IV.1865.). Rodio se 28. srpnja 1783. u selu Ravnici, filijali župe Lipnik, nedaleko poznatijega Ozlja. Svećenički red primio je 1808. Najprije je 9 godina bio kapelan u Brdovcu. Na prijedlog grofa Sermagea, kolatora župe, imenovan je župnikom u Sv. Križu 26. veljače 1818. i tu ostaje punih 47 godina što je koliko nam je poznato, dosada najduži župnički staž u Sv. Križu. U tih gotovo 50 godina svoje župničke službe mnogo čime je zadužio Svetokrišćane: na prvome mjestu prihvatio je poticaje svoga kapelana Jakoba Korotaja i pokrenuo inicijativu za osnivanje Pučke škole u Sv. Križu.

Bradica, Ivan

Prvu molbu za osnivanje škole poslao je Velikoj skupštini Varaždinske županije 1834. godine. Prostor za školu nalazi u župskoj kući pokraj župne crkve. Dvije godine kasnije Bradica gradi novu školsku kuću, koja je za 25 godina postala premalena pa svetokriška općina na njegov prijedlog 1863.g. kupuje na svetokriškom trgu jednokatnu kuću od barunice Antonije Rauch, rođene Sermage. To je kuća u kojoj se danas nalazi ugostiteljska radnja «YETI», a koju smo nekoć zvali «stara škola».

Prva je pučka škola bila u župskoj kući odmah do crkve – bivša zvonareva kuća, Trg hrvatske kraljice Jelene br. 8; zatim se sele u gore spomenutu «staru školu», kućni broj 14; potom u zgradu iz 1914. godine, kućni broj 2 (između općinske zgrade br. 1 i župnog dvora br. 3). Poslije Drugog svjetskog rata – 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća viši razredi su imali nastavu i u dvorcu na Banovini.

Prigodom proslave 160. obljetnice školstva u Sv. Križu župnik Dragutin Kučan dao je iznad ulaznih vrata župnog dvora postaviti spomen-ploču u čast svom slavnom prethodniku Bradici. Nastojanjem i zaslugom župnika Bradice preseljeno je groblje s današnjeg trga na brijeg kod Čveka gdje se nalazi i danas. U kapeli sv. Vida prigrađuje iza glavnog oltara – na istočnoj strani kapele manju kapelicu sv. Roka.

Zlatni svećenički jubilej, 50 godina svoga svećenstva, svečano je proslavio sa svojim župljanima i kolegama svećenicima 1858. godine, tj. 7 godina prije svoje blage smrti. Zbog starosti zamolio je Duhovni Stol da mu dodijeli pomoćnika. Toj je njegovoj molbi udovoljeno i upraviteljem je imenovan bivši svetokriški kapelan Matija Kunek (1861.- 1865.) koji će ga nakon njegove smrti naslijediti kao župnik. Kao 82-godišnji starac župnik Bradica slavio je sv. misu 12. travnja 1865. i pri kraju slavlja pretrpi srčani udar (tada su rekli «srčanu kaplju» kako stoji u Spomenici). Preminuo je istog dana popodne u 3 sata. Sprovod mu je bio 15. travnja na župnom groblju, dotada »nezapamčeno svečan i velik», kako je u Župnu spomenicu zapisao njegov nasljednik Matija Kunek.

Pismo upravi Varaždinske županije kojim se moli dopuštenje otvaranja Pučke škole u Sv. Križ Začretju:PLEMENITA VELIKA SKUPŠTINO!

Pismo

Gospodo meni premilostivna! Župljani meni povjerene župe zamolili su me da se u njihovo ime obratim na ovu plemenitu skupštinu i da je ponizno zamolim, da se ova plemenita velika skupština milostivo udostoji dopustiti, da, budući u župi ne postoji stalni školnik, u tu svrhu dade dopuštenje podići stan za nj, kupiti gradilište i konačno ustanoviti stalni izvor za njegovo uzdržavanje. U tu svrhu ponizno molim da se plemenita skupština milostivo udostoji odrediti službeno povjerenstvo s učešćem odnosnih posjednika plemenitih gospoštija u spomenutoj župi, te ga izaslati, kako bi saslušalo i molbu predstavnika spomenutih župljana.

Velikoj skupštini ponizno odani s najvećim štovanjem ostajem Ivan BRADICA, župnik Sv. Križa u Začretju.» U Sv. Križu Začretju, 9. lipnja 1834.

2004. godine navršilo se 170 godina od tog znamenitog Bradičina pisma koje je u Državnom arhivu u Zagrebu pronašao Antun Kučko i po jedan uokvireni primjerak poklonio Osnovnoj školi i Župnom uredu u Sv. Križu.

— IZVORI: SPOMENICA Osnovne škole u Sv. Križu Začretju, svezak 1.; SPOMENICA župe Sv. Križ Začretje, svezak 1, 1873,-1973.; NAZ, Matica I., str. 140. Usporedi dr. Ante Civadini, Bradica Ivan, u Znameniti Hrvati, Zagreb, 1925. stranica 36.; Bradičino pismo Velikoj skupštini Varaždinske županije, od 9. lipnja 1838. – u Državnom arhivu u Zagrebu.

— LIT.: BELAVIĆ N., Životopis Bradičin, Hrvatska duša II, Zagreb 1923., str. 255-258. Calen, 1820. ♦ Schem. 1853. ♦ Schem. 1854. (ređ. 1809.). ♦ Schem. 1861. (ređ. 1808.). ♦ Schem. 1863. (ređ. 1808.).

CEROVEC, Stjepan

2. CEROVEC, Stjepan (Stephanus, Stefan) (*21.VIII.1862. †25.X.1936.). Rodio se 21. kolovoza 1862. u Pristavi, župa Krapina. Sin je Mirka i Barbare r. Benz. Svećenički red primio je 1887. — Duhovni pomoćnik u Krapini. Župnik u Radoboju. Zastupnik u hrvatskom Saboru u Zagrebu i u Pešti. Župnik u Sv. Križu Začretju od 1911.-1934. Dao je temeljito obnoviti župnu crkvu (novo krovište s eternit pločama, nova fasada na crkvi i zvoniku). On je blagoslovio novu zgradu osnovne škole 1914. za čiju je gradnju, ne baš dobrovoljno, prepustio jedan manji dio župnog dvorišta. I danas se dobro vidi da je zapadni dio školske zgrade izgrađen na župskom zemljištu. Za vrijeme njegova upravljanja župom 1916. g. Sv. Križ Začretje posjetili su ban pl. Ivan Škrlecz, a 5. lipnja 1931. kralj Aleksandar i kraljica Marija. Kraljev posjet Sv. Križu opširno je opisan u Spomenici škole, svezak 1, str. 173-175. Osim bana i kralja u Sv. Križu su bili prigodom podjele sakramenta sv. potvrde nadbiskupi dr. Juraj Posilović i dr. Antun Bauer.

Župnik Cerovec je na vlastiti zahtjev 1934.g. umirovljen. Ostao je na župnom dvoru zajedno s novim upraviteljem župe i dotadašnjim svojim kapelanom Josipom Škrlecom i pomagao mu u pastoralnom radu koliko mu je zdravlje dopuštalo. Umro je 25. listopada 1936. u Sv. Križu, a pokopan 27. listopada, po vlastitoj želji, na mjesnom groblju u rodnoj Krapini, gdje njegova obitelj ima grobnicu.

— IZVORI: Spomenica župe Sv. Križ Začretje od 1876-1973; NAZ, Matica II., str. 95. Matice krštenih, vjenčanih i umrlih župe Sv. Križ Začretje, te različiti izvorni spisi u arhivu Župnog ureda Sv. Križ.

— LIT.: Schem. 1899., str. 37, 284. ♦ Schem. 1924.

3. CVETANOVIĆ (Czuetanouich), Petar, župnik u Sv. Križu od 1622. do 1639. (NORŠIĆ V, Regesta arhiva obitelji pl. Bedeković).

4. CVETKOVIĆ, Stjepan, župnik u Sv. Križu Začretju od 1694. do 1725. Rođen je u Nartu 1661.g. Bogoslovne nauke završava u Zagrebu. Župnikom u Začretju postaje 8. siječnja 1694.g. i tu ostaje preko 30 godina. Od župljana veoma cijenjen jer je bio pobožan, marljiv, gostoljubiv i skrban župnik. Župnoj crkvi sv. Križa prigradio je na sjevernoj strani kapelu sv. Josipa u kojoj je dao urediti župničku grobnicu. U toj grobnici počivaju i njegovi posmrtni ostaci. (Kanonske vizitacije, Protocolli br. 21/III, 1708, str. 122.)

5. GAŠPAROVIĆ Mihalj, župnik u Sv. Križu od 1685. do 1694. U Zagrebačku bogosloviju se upisao 11. listopada 1672., a svoj studij teologije nastavio je u Bečkom kolegiju. Prije dolaska u Sv. Križ bio je župnik sv. Margarete u Dubravi. Župnikom u Sv. Križu imenovan je 1. kolovoza 1685. Za njegova vremena – 15. studenoga 1688. – krštena su u Začretju 4 Turčina što je za ono vrijeme i za taj kraj bila velika rijetkost.

IZV: Album parochorum 1675.-1760., Nadbiskupski arhiv Zagreb.

HERCELJ, Antun

6. HERCELJ, Antun (Antonius) (*21. XII.1845. †21. XI.1910.). Rodio se 21. prosinca 1845. u Sv. Petru pod Gorama u Štajerskoj. Školuje se u Zagrebu. Svećenički red primio je 1871.g. Bio je duhovni pomoćnik u Turnašici (1871.-1874.), Velikoj Gorici (1874.-1876.) i Sv. Križu Začretju (1873.-1878.). Župnik u Sv. Križu Začretju (1878.-1910.). Dao je temeljito obnoviti unutrašnjost župne crkve: 1903. je slikar Lovro Sirnik uljanim bojama oslikao svetište crkve, a 1906. oslikao je lađu, pobočne kapele i sakristiju. Iste je godine zagrebački zlatar pozlatio je neke dijelove oltara i sve ih temeljito obnovio. Rezultati te obnove bili su vidljivi do naših dana kada je crkva ponovno obnovljena. Počasni je prisjednik Nadbiskupskog Duhovnog Stola u Zagrebu (NDS - 1910.).

Umro je od kapi 21. studenog 1910. (od «srčane kaplje» kako je zapisao kroničar u Spomenicu Osnovne škole, sv. I., str. 54). Pokopan je 24. studenog 1910. na župnom groblju, a na grob mu je postavljen spomenik, kameni stećak s urezanim kaležom i hostijom, njegovom slikom u reverendi sa svečanim pojasom te natpisom: «Ovdje počiva u miru Božjem Antun Hercelj, župnik svetokriški (1878.-1910.), *21.12.1845. † 21.11.1910. Kao što Te tvrdi krije kam, bit ćeš trajnom uspomenom nam!»

Matičar je u Matici umrlih svećenika o njemu zapisao: „Na toj župi, štovan i ljubljen od svih, učinio je mnogo za preporod župe u duhovnom pogledu, a takodjer za obnovu i ukras svih crkvi svoje župe“.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 270. SPOMENICA župe Sv. Križ Začretje od 1876. do 1973. (1. svezak) i Matice iste župe. — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 39, 287.

7. HORVAT, Kristofor (Horvath; Christophor, Christophorus, Krsto) (*Rođen 1746. †14.VII.1791.). Bogoslovne nauke započeo u Zagrebu, a završio u Beču. U veljači 1772. imenovan je kapelanom u Loboru, a po smrti župnika Macekovića imenovan je loborskim župnikom. Župnik u Loboru (1775. - 1786.). Župnikom u Sv. Križu Začretju postaje je 28. listopada 1786. (1786. -1791.). Ujedno je podarhiđakon Zagorskoga arhiđakonata (1788.). Marljivo poučava djecu i odrasle kršćanskom nauku. Razvio je veoma bujan vjerski život u svojoj svetokriškoj župi. Umro je 14. srpnja 1791.

— IZVORI: Cath. 1775., str. 5. ♦ Cath. 1780., str. 2. ♦ Cath. 1784., str. 3. ♦ NAZ, Matica I., str. 6. — LIT.: Calen. 1788.

8. JURAJ (Georgius), 15./16. stoljeće, župnik u Sv. Križu Začretju, arhiđakonat Zagorski, prema Popisu župa i župnika iz 1501. godine. Tu je zapisan kao Georgius plebanus Sanctae Crucis. IZVOR: ACA, kutija 67, br. 6(1501), str. 6. LITERATURA: RAČKI Franjo, POPIS 1501, Zagreb 1872, str. 205; BUTURAC Josip, POPIS 1984, str. 59-51; RAZUM Stjepan, POPIS svećenika Zagrebačke biskupije iz 1501, u: TKALČIĆ br. 7/2003, 291-446, ovdje str. 385.

HERCELJ, Antun

9. KRIZMANIĆ, Ivan (Krizmanich; Ioannes, Ivan Krstitelj) (*2.VI.1766. †22.VI.1852.). Rodio se 2. lipnja 1766. na dobru Vučja Gorica pri Sutli, tada u župi Taborsko, kasnije u župi Prišlin. Roditelji su mu Josip i majka rođ. Satlić. Otac mu je bio mnogo godina providnik u službi grofova Ratkaja velikotaborskih. Posljednji potomak ove obitelji, grof Josip Ratkaj, darovao mu je za vjerno služenje dobro Vučja Gorica, gdje se iza njegove smrti nastanio. Ivan polazi gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Stupio je u Zagrebačko sjemenište, gdje je svršio šesti razred gimnazije. Mudroslovlje uči u Beču. Tu je pitomac Hrvatskog zavoda. Bogoslovlje uči u Zagrebu, Pešti i Beču. Govorio je hrvatski, njemački, latinski, francuski i nešto talijanski. Svećenički red primio je 1789. Mladu misu slavio je 29. lipnja 1789. na Taborskom. — Kao mladomisnik imenovan je nadstojnikom nauka u Središnjem sjemeništu u Pešti (1789.-1790.), koje je osnovao kralj i car Josip II. godine 1786. U njemu djeluje do ukinuća 1790.g. Vraća se u Zagreb. Predaje u sjemeništu crkvenu povijest (1791.-1792.).

Nakon toga je župnik u Sv. Križu Začretju (1792.-1818.). Predložio ga je grof Josip Keglević. Imenovan je 28. listopada 1792. Ujedno je podarhiđakon Začretskoga, odnosno Krapinskoga kotara (1799., 1802.). U Začretju djelovao je 25 godina. Župnik u Mariji Bistrici (1818.-1849.). Predložili su ga jednoglasno svi župski pokrovitelji. Imenovan je 16. ožujka 1818. Župničku prisegu položio je 23. ožujka 1818. U prosincu 1818. imenovan je opatom Presvetog Trojstva od Petrovaradina. Ujedno je podarhiđakon Stubičkoga kotara (1820., 1849.). U ophodnom hodniku svetišta Majke Božje Bistričke dao je 1838. i 1839.g. načiniti nove slike i natpise marijabistričkih čudesa. — Krizmanić se bavio književnim radom kao razbibrigom u dokolici. U mlađim danima, kao i za vrijeme župnikovanja u Sv. Križu Začretju i u Mariji Bistrici gdje je provodio mirne dane čitajući i pišući, pisao i prevodio. Nije se isticao u javnom životu. Bio je dobra, blaga i skromna duša.

Međutim, u godinama pokreta za književni i politički preporod hrvatskoga naroda, dobroćudni i gostoljubivi starac poziva u svoj župni dvor mlade rodoljube, sokoli ih i pomaže u radu za dobro domovine. Zbog te velikodušne pomoći zapao je u novčane dugove, koje će morati vraćati njegov bivši kapelan i nasljednik Mirko Tumpić. — Dobrotu starca Krizmanića iskoristili su 1848. neki svećenici koji su željeli promjene u Crkvi, zvani “reformaši”. Sastali su se kod njega u Mariji Bistrici i sastavili zapisnik sa svojim željama i zahtijevima (ukidanje beženstva i dr.). Spis su tiskali pod naslovom: Zapisnik skupštine, koju je držalo svetjenstvo Stubičkoga okružja u poslu vremenu shodnih promenah cerkvene discipline i primernoga sadašnjem veku uredjenja duhovničkoga stališa, pod predsedničtvom prečasnoga gospodina Ivana Krizmanića, opata, podjašprišta i župnika u Bistrici na dan B. Grgura VII. pape, 25. svibnja 1848. Brzo iza toga sastali su se svećenici Novogradiškoga kotara i oštrim riječima osudili svećenički sastanak i zaključke u Mariji Bistrici. To su učinili i drugi svećenici. Zamjerali su mu što je kao starac od 82 godine dozvolio održavanje tog sastanka baš u Mariji Bistrici, kamo godišnje dolaze tisuće hodočasnika štovati Majku Božju i što je potpisao njegove zaključke on “koji je već jednom nogom u grobu i koji bi morao više misliti na smrt, nego na ženidbu”.

Slučaj Bistrice i župnika Krizmanića, koji je tim činom prvi puta tako javno istupio, teško se dojmio biskupa Jurja Haulika. Biskup je poslao u Bistricu kanonika Ledinskoga da ispita cijeli slučaj te da pregleda račune bistričke župe koji već više godina nisu bili podneseni. Biskup je savjetovao Krizmaniću da se odrekne župe. On je savjet poslušao i 13. lipnja 1849. oprostio se sa svojom župom u kojoj je proživio 31 godinu. Iz Marije Bistrice Krizmanić odlazi u Omilje, župa Moravče, gdje se nastani kod svoga rođaka Vjekoslava Stauduara. Tu je u mirovini proveo tri godine (1849.-1852.). Umro je bez oporuke 22. lipnja 1852. Pokopan je na tamošnjem groblju, na južnoj strani. Rođaci mu postaviše grobni natpis: “Ivan Krizmanić, opat, podjašprišt i župnik Bistrički, posliednje tri godine svoga svima kriepostima slavnog života medju svojima u Omilju zaključivši preminuo je u 87. godini starosti; na sam imendan svoj g. 1852. ovdie sahranjen počiva.” — S vremenom je njegov grob zapušten. To je potaklo neku njegovu rođakinju koja je, pod lažnim imenom “Hortenzija”, 1893. godine napisala članak “Zaboravljeni grob”. U njemu zagovara da se Krizmanićevi posmrtni ostaci prenesu u zajedničku grobnicu hrvatskih preporoditelja u mirogojskim arkadama. To je učinila 47 godina kasnije, 1940. godine, Družba Braća hrvatskog zmaja. — Životopis Ivana Krizmanića napisao je ukratko njegov rođak Vjekoslav Stauduar, na molbu Ivana Tkalčića, godine 1876. Nije tiskan, nego se čuva u arhivu HAZU-a. Drugi njegov životopis napisao je akademik Vladoje Dukat i tiskao ga u Radu JAZU-a (knjiga 191, str. 1-67, Zagreb 1912.). Krizmanićeva slika čuva se u zbirci slika Hrvatskog arheološkog muzeja u Zagrebu. Načinio ju je 1841. slikar Lerois. —— Krizmanić je na njemačkom jeziku opisao svoja putovanja: “Pesther Reise über Wien, 1789.”; “Dresdner Reise, 1795.” i “Ein fluchtiger Zug aus dem Windischbuchl am Maria Schnee in der Wöling ins Raab-Thal am 17. Juni 1811.” Posljednji je od marijabistričkih župnika koji je zapisivao čudesa. U II. knjizi čudesa Majke Božje Bistričke zabilježio je nekoliko čudesnih događaja. U istoj knjizi zapisao je sve natpise nađene u crkvi, na arkadama i zvonima i tako ih sačuvao od budućega velikoga požara. U arhivu HAZU-a čuva se pod oznakom II.d.202 spis pod naslovom: “Bistricensis ecclesiae descriptio”. Napisao ga je Krizmanić. To nije drugo nego zapisnik kanonskoga pohoda od 1. lipnja 1820. U tom opširnom zapisniku sabrao je iz župnog arhiva mnogo gradiva za povijest župe. Osim navedenoga, Krizmanić je preveo sljedeća djela: odlomke iz Ossiana (iz mlađih dana); odlomak iz Eloise und Abelard (1803.); Miltonov Ray zgublyen s engleskog (1827.); Osmanschicza sa štokavskog na kajkavski (1829.); Kanižlićevu Rosalia, što je njegov najveći njemački prijevod (1831.); Svetu Rosaliju, prijevod sa štokavskoga na kajkavski (1831.); Zdvojnost jednoga vu nasladni ljubavi zasleplenoga (1835.); Flundra, odlomak iz Shakspereova Romeo i Julija (1836.); Prodečtvo Piuša Šestoga, preveo s latinskoga (1841.).

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 108.; Deželić dr. Velimir, Krizmanić Ivan, u: Znameniti Hrvati, Zagreb 1925., str. 148 s fotografijom. ♦ Iz Zagreba. Odj.: Věsti iz katoličkoga světa, u: KLZ, 2./1850., br. 20, od 18.V.1850., str. 158. ♦ Hortenzija, Zaboravljeni grob, u: Prosvjeta, 1893. str. 478-479. ♦ Vladoje DUKAT, Život i književni rad Ivana Krizmanića. Pretiskano iz 191. knjige Rada JAZU. Zagreb 1911., 67 str.. ♦ Vladoje DUKAT, Život i književni rad Ivana Krizmanića, u: Rad JAZU, knj. 191, Zagreb 1912., str. 1-67. ♦ Vladoje DUKAT, Nekoliko dodataka k raspravi: Život i književni rad Ivana Krizmanića, u: Ljetopis JAZU, knj. 31, sv. II., Zagreb 1917., str. 11-19. ♦ Vladoje DUKAT, Krizmanićev prijevod „Izgubljenoga raja“. Pretiskano iz VIII. knjige „Građe“ JAZU. Zagreb 1915., str. 143-175. ♦ NORŠIĆ V., Marija Bistrica (1950.), str. 108-111. ♦ BUTURAC J., Marija Bistrica (1981.), str. 109-112 (sa svj.); (1993.), str. 80-81 (sa svj.). ♦ JEMBRIH A., Pogovor (1995.), str. 63. ♦ Vladoje DUKAT, Život i književni rad Ivana Krizmanića, Donja Stubica: Kajkaviana – Pregrada: Matis d.o.o., 2002. (pretisak djelâ iz 1912. i 1917.). ♦ Ivan CESAREC, Zaboravljeni kajkavski književnik. u: Hrvatsko Zagorje, 9./2003., br. 1, srpanj 2003., str. 269-270 (prikaz knjige V. Dukata).

10. KUNEK, Matija (Mathias) (*24.I.1816. †2.VIII.1883.). Rodio se 24. siječnja 1816. u Kutini. Škole završava u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1841. u Zagrebu. Kao mladomisnik djeluje u Krapini. Početkom 1860. postaje administratorom starom svetokriškom župniku Bradici. Kolator Keglević je od njega tražio 4.000 forinti da ga predloži za svetokriškog župnika, što je Kunek odlučno odbio, a ipak postao župnikom 28. listopada 1865. — Župnik u Sv. Križu Začretju od 1865. do 1878. Još za života, u starosti, imao je dva duhovna pomoćnika: Stjepana Terihaja (od 2.9.1874. – 1.12.1876.) i Antuna Hercelja koji je ostao do Kunekove smrti i naslijedio ga u župničkoj službi. Umirovljen je 1878. i živi u Začretju do svoje smrti 2. kolovoza 1883. Pokopan je na župnom groblju u Sv. Križu.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 189. — LIT.: Schem. 1853. ♦ Schem. 1854. ♦ Schem. 1867. ♦ Schem. 1882.

11. PLEPELIĆ, Juraj, župnik u Sv. Križu Začretju od 1660. do 1685. Rođen je oko 1630. Teologiju je počeo studirati u Zagrebu, a nastavio i završio u u Beču. Svetokriškim župnikom je imenovan 12. listopada 1660. Zbog svoje naravi nije baš bio obljubljen ni kod župljana ni kod kolega svećenika. Nije poznato da li je u župi umro ili je premješten. (Usp. kanonske vizitacije. Protokoli br. 19/I, 1665, str. 27)

12. PODERKOVIĆ, Nikola, župnik u Sv. Križu Začretju od 1639. do 1647. Za njega vizitator kaže samo to da na njega barem zasada nema nikakvih pritužbi. («ut novitius ita saltem nunc sine quarela». (Kanonske vizitacije.

13. RAFAJ, Franjo Ksaverski (Raffay, Raffaj; Franciscus, Franciscus Xav., Franjo), doktor filozofije i teologije, te kanonik Zagrebačkog kaptola. (*1.XI.1751. †29.III.1820.). Rodio se 1. studenog 1751. Roditelji su mu Josip i Ana rođ. Škrlec. Mlađi brat Mirko Karlo bit će đakovački biskup. Srednju školu (humaniora) polazi u Zagrebu. Godinu je dana u Hrvatskom zavodu u Beču. Bogoslovlje uči u Rimu, kao pitomac Germansko-ugarskog zavoda. Doktor je mudroslovlja i bogoslovlja (1788.). «Bene se gessit tam in studiis, quam in disciplinae observantia» zapisao je za njega rektor Germanicuma (=Bio je dobar kako u studiju tako i u svom ponašanju). U Germanicumu je upisan u Maticu II, br. 1065. — Župnik u Sv. Križu Začretju (1775.-1786.). Župničku prisegu položio je 15. kolovoza 1775. Podarhiđakon u Zagorskom arhiđakonatu (1784.). Župnik u Varaždinu (1786.-1793.). Župničku prisegu položio je 10. kolovoza 1786. Ujedno je kanonik Čazmanskoga kaptola (1788., 1789.) i podarhiđakon Zagorskoga(!) arhiđakonata (1788.). Kanonik je Zagrebačkoga kaptola (1793.-1820.). Kanonikom je postao 6. listopada 1793. Njegove službe i naslovi 1799. slove: Reverendissimus dominus Franciscus Xaverius Raffay, cathedralis ecclesiae Zagrabiensis canonicus, protonotarius apostolicus, infulatus abbas S. Helenae de Podborje, philosophiae ac SS. theologiae doctor et Officii dioecesani consistorialis. Arhiđakon je Dubičkog arhiđakonata (1802.). Prepošt Čazmanskoga kaptola te arhiđakon Siča (Sinca) i Gvešća (-1820.). Mitronosni je opat sv. Helene od Podborja (1799., -1820.). Vijećnik je Duhovnoga stola (-1820.). Prisjednik je Sudbenih stolova Zagrebačke i Varaždinske županije (1820.). Dobrotvor je varaždinskih uršulinki. Umro je 29. ožujka 1820., u 69. godini života. Jednu trećinu svoga imetka oporučno je ostavio župnoj crkvi sv. Križa u Začretju kao i područnim kapelama. Osim toga župnoj crkvi poklanja cijeli svečani ornat (misno ruho) za pontifikalnu sv. misu i srebro za Vječno svjetlo.

— IZVORI: Cath. 1780., str. 1. ♦ Cath. 1784., str. 3. ♦ NAZ, Matica I., str. 44. — LIT.: STEINHUBER Andreas, Geschichte des Kollegium Germanikum Hungarikum, Band II, Freiburg im Breisgau 1906., 367 i VERESS Andreas, Matricula et acta Hungarorum in Universitatibus Italiae studentium, tomus 2, ROMA – Collegium Germanicum et Hungaricum: Matricula I, 1559.-1917, 219; Calen. 1788. ♦ Calen. 1799. ♦ Calen. 1802. ♦ Calen. 1820. ♦ IVANČAN Lj., Podaci (1924.), str. 910-911, br. 1012. ♦ CVEKAN P., Dva stoljeća (1989.), str. 30. ♦ JEMBRIH A., Duhovni razgovor (2003.), str. 88, 127.

14. SALARIČEK, Ivan, župnik u Sv. Križu Začretju od 1725. do 1733. Rođen u Pregradi. Filozofiju studira u Budimu, a teologiju u Zagrebu. Godine 1721. imenovan je kapelanom u Krapini, a 1724. premješten je u istoj službi u Sv. Križ, da bi već 7. veljače 1725. bio, na prijedlog obitelji Keglević kao kolatora, imenovan svetokriškim župnikom. (Usp. Kanonske vizitacije. Protokoli 22/IV, 1729, str. 129).

15. ŠELEGOVIĆ (Sellgovich), Juraj, župnik u Sv. Križu od 1658. do 1660. Studirao je u Zagrebu, Beču i Bologni. 13. travnja 1658. imenovan je župnikom u Sesvetama, da bi već 23. listopada iste godine bio imenovan župnikom sv. Mihalja u Međimurju. Budući da nije mogao ući u posjed župe u Međimurju, imenovan je 12. rujna 1658. župnikom u Sv. Križu gdje ostaje samo 2 godine jer ga 1660. biskup Domitrović imenuje zagrebačkim kanonikom i župnikom katedralne župe sv. Marije. Umro je 5. lipnja 1665. (usp. IVANČAN Lj., Podaci za životopis zagrebačkih kanonika (strojopis) u Nadb. Arhivu, str. 593, br. 808.).

16. ŠMIDT, Ivan (Schmid, Schmitt, Schmidt; Ioannes). (*oko 1737. †2.V.1797.). Rodio se oko 1737. u Varaždinu. Mudroslovlje uči u Lepoglavi kod pavlina. Bogoslovlje uči u Bologni. Za Hrvatski zavod u Bologni prisegnuo je 6. lipnja 1759. Vratio se u domovinu. Svećenički red primio je 19. siječnja 1761. — Duhovni pomoćnik u Bistrici (1761.). Župnik u Sv. Križu Začretju (1761.-1775.). Župničku prisegu položio je 17. prosinca 1761. Prvi put se potpisao u matici krštenih 5. siječnja 1762. U Začretju djeluje samo tri i pol godine. Župnik u Bistrici (1775.-1786.). Imenovan je na prijedlog obitelji Sermage. Župničku prisegu položio je 23. svibnja 1775. Tu djeluje 11 godina. Godine 1786. zahvalio se na bistričkoj župi. Umro je 2. svibnja 1797. — IZVORI: Cath. 1775. ♦ Cath. 1780., str. 5. ♦ Cath. 1784., str. 5. ♦ NAZ, Matica I., str. 12 (Ioannes Schmidt, parochus Bisztriczensis). — LIT.: Calen. 1767. ♦ NORŠIĆ V., Marija Bistrica (1950.), str. 106 (Šmidt), 122 (Šmid, Schmidt). ♦ BUTURAC J., Marija Bistrica (1981.), str. 108 (Šmidt), 121 (Scmidt); (1993.), str. 79 (Šmidt), 89 (Schmidt). ♦

17. THAUSY, Josip-Kajetan, župnik u Sv. Križu od 1734. do 1761. Rođen je 1706. u plemićkoj obitelji u župi Sv. Križa u Završju. Filozofiju i teologiju studira u Beču, a 1732. imenovan je kapelanom u Bednji. Godinu dana poslije imenovan je kapelanom u Sv. Križu Začretju, a 1734. župnikom iste župe. U posjed župe uveo ga je njegov brat, zagrebački biskup Franjo.

Godine 1752. imenovan je apostolskim protonotarom Krapinskog kotara i opatom Presvetog Trojstva de Petro-Varadino, te je 14. prosinca 1752. u zagrebačkoj katedrali od brata Franje svečano posvećen.

Thausy spada među najzaslužnije svetokriške župnike: sagradio je današnji zvonik župne crkve, proširio je župnu crkvu prigradivši joj kapelu sv. Franje Ksaverskog, odnosno u novije vrijeme Presvetog Srca Isusova.

Na današnjem trgu podiže oratorij Trpećeg Isusa i ograđuje zidom staro groblje oko crkve. Nabavio je za crkvu novu pokaznicu, kalež, ciborij, dva srebrena relikvijara sa moćima sv. Križa. Popravlja župničku grobnicu i podiže nadgrobnu ploču.

Na zvonik župne crkve dao je postaviti veliki sat. Dao iznova izgraditi kapelu sv. Ane u obliku kakva je danas – jedino je toranj iz starijeg vremena bio dobar, te ga nije trebalo mijenjati. Novi toranj je sagradio kod kapele sv. Vida na Komoru – to je današnji zvonik koji resi najviši vrh u svetokriškoj župi, noću je osvjetljen i vidljiv s velikih udaljenosti te djeluje kao svjetionik.

Župni dvor s dvorišne strane i zdenac iskopan u 18. stoljeću
Župni dvor s dvorišne strane i zdenac iskopan u 18. stoljeću

Župnik Thausy sagradio je današnji župni dvor, tada nove gospodarske zgrade i dao iskopati u župnom dvorištu dubok zdenac koji nikada ne presušuje i koji se i danas rabi. Sve je to zapisao vlastitom rukom u Župskoj spomenici i skromno dodao: «haec non scripsi in mei laudem – soli enim Deo laus et honor verum» - na hrvatskom jeziku: «ovo što sam zapisao, ne napisah sebi u čast, jer jedino BOGU pripada istinita čast i hvala!» (Matica krštenih župe Sv. Križ Začretje, Sv. I, str. 511-513.).

U župi Sv. Križ Začretje djeluje punih 28 godina i tu je kanio ostati do smrti. No njegov ga je brat biskup pozvao u Zagreb i imenovao ga župnikom starodrevne kaptolske župe sv. Ivana Krstitelja u zagrebačkoj Novoj Vesi.

Umro je 30. svibnja 1773. u Zagrebu i sahranjen u kripti župne crkve sv. Ivana u zagrebačkoj Novoj Vesi. U Oporuci nije zaboravio svoju bivšu župu u Začretju – ostavio je crkvi i kapelama po 100 forinti. Kamo li sreće da su i drugi župnici marljivije zapisivali što su radili i što se događalo u župi i oko nje jer bismo tada još mnogo toga danas znali. Naša se Župska spomenica sustavno vodi tek od godine 1876.

18. ZEBEC, Grgur, župnik u Sv. Križu Začretju od 1647. do 1652. Rođen je oko 1611. Nakon 5 godina službe u Začretju odlazi za župnika u novo osnovanu župu sv. Mihaela u Mihovljanu. Dok je bio u Sv. Križu dobiva plemićki naslov za sebe i za brata. (Usp. Kanonske vizitacije. Protokoli, br. 3/III, 1639, str. 3).

Groblje

Zaslugom župnika Bradice groblje je s današnjeg trga 19. svibnja 1852. godine preseljeno na brijeg kod Čveka gdje se i danas nalazi; mrtvačnica je podignuta 1988., a kapelica Uskrsnuća Isusova na groblju 1970. godine

 

2.5.2. BIOGRAFIJE UPRAVITELJA ŽUPE UZVIŠENJA SV. KRIŽA

 

BOGADI, Valent

1. BOGADI, Valent (*29.I.1946.-05.01.2009.). Rodio se 29. siječnja 1946. u Bednji. Pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa (1960.). Svećenički red primio je 27. lipnja 1971. — Upravitelj župe Sv. Križ Začretje (1980.-1982.). Župnik hrvatske župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu, Kanada (1982.-2001.). Osnutkom Varaždinske biskupije, 1997. godine, prestao je biti članom Zagrebačke nadbiskupije i postao je članom Varaždinske biskupije. Župnik je župe Varaždinske Toplice. Upravu preuzima 1. studenog 2001. i vodi je do 5.01.2.009. kada iznenada umire od srčanog udara. Tu je pokopan.

— LIT.: Šem. 1996. ♦ Sveć. jub. SVBV 2001., br. 1, str. 23. ♦ Imenovanja, SVBV 2001., br. 3, str. 102. ♦ RAC M., Šalata, GsŠ 2004., br. 1, str. 80 (svj.). ♦ CINDORI L. i dr., Životni put …, Zagreb (2004.), str. 60.

 

KARAČIĆ, Dražen

2. KARAČIĆ, Dražen (* 5.V.1970.). Rodio se 5. svibnja 1970. u Zagrebu, u župi sv. Nikole Tavelića u Kustošiji. Roditelji su mu Marko i Anica (†2004.), rodili su petero djece, tri sina i dvije kćeri. Dražen je rođen drugi po redu. Kršten je u župi sv. Nikole Tavelića, kad je dobio i krsno ime Antun. Prije Draženova polaska u osnovnu školu obitelj Karačić seli u Dugo Selo. Kao pitomac Dječačkog sjemeništa polazi klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika (1985.-1989.). Ispit zrelosti položio je 1989. Služi vojnu obvezu. Kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa polazi Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu (do 1996.). Nakon prve godine fakulteta sudjeluje kratko vrijeme u Domovinskom ratu. Kao đakon službuje u karlovačkoj župi Srca Isusova (1995.-1996.). Svećenički red primio je 29. lipnja 1996. Mladu misu slavio je 4. kolovoza 1996. Uzastopno tri godine(1996.-1999.). je duhovni pomoćnik župnicima Jurju Jerneiću i Tomislavu Šestaku u župama Glina, Maja, Mala Solina i Vuduševac. Godinu dana je pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1999.-2000.). Kapelansku službu nastavlja u Vrbovcu kod župnika Franje Žnidarca (2000.-XII.2001.). Nakon godinu dana i dva mjeseca službe u Vrbovcu, pred Božić 2001., umire župnik Žnidarec. Karačić tada preuzima privremenu upravu župe Vrbovec (XII. 2001.-2002.). Ponovno je duhovni pomoćnik u sisačkoj župi Sv. Križa (2002.-2003.). Surađuje u sisačkom župnom listu Križ ljubavi. Privremeni upravitelj u župi Krašić (8./2003.-2./2004.). Upravitelj župe Sv. Križa u Začretju od 25. veljače 2004. do 25. kolovoza 2.013. kada je preuzeo novu župu Presvetoga Srca Isusova u KARLOVCU

— ČLANCI: Sinoda, u: Križ ljubavi, 7./2002., br. 22, prosinac 2002., str. 8. — RAZGOVORI: Marija ZALOKER (razgovor vodila), Vlč. Dražen Karačić, naš novi župni vikar, u: Križ ljubavi, 7./2002., br. 22, prosinac 2002., str. 6-7. — LIT.: Župnik (=Alojzije PETRANOVIĆ), Promjene – dobro došao Dražene! u: Križ ljubavi, 7./2002., br. 22, prosinac 2002., str. 4 (sa svj.). ♦ Imenovanja, SVZN 2003., br. 3, str. 145.

KARAČIĆ, Dražen

3. KUČAN, Dragutin (Kućan) (*15.XII.1948.). Rodio se 15. prosinca 1948. u Kutnjaku. Svećenički red primio je 29. lipnja 1974. Duhovni pomoćnik u Sesvetama od 1975. do 1982. Upravitelj župe u Sv. Križu Začretju (8./1982.-2./2004.). U 22 godine svog pastoralnog djelovanja u župi dao je temeljito obnoviti župnu crkvu sv. Križa, (obnova tornja, ugradnja elektroničkih zvona, uvođenje podnog centralnog grijanja, obnova orgulja i oltara, vanjski i unutarnji slikarski i ličilački radovi i u potpuna obnova zgrade župnog ureda) Također je obnovio i sve tri kapele: sv. Vida na Komoru kao i kuriju uz samu kapelu, kapelu Majke Božje na Klupcima i sv. Ane u Završju. Dosadašnju gospodarsku zgradu, koju je dao izgraditi župnik Josip Škrlec 1939. godine, tijekom 2003. dao preurediti u veliku i svečanu župsku dvoranu s pozornicom, 200 stolaca i tri duga reda stolova, sa suvremenom i veoma dobro opremljenom kuhinjom i ostalim pomoćnim prostorijama. Dvoranu je svečano blagoslovio mons. Josip Mrzljak na Svetkovinu Uzvišenja sv. Križa 14. rujna 2003. godine. U vrijeme uvađanja vjeronauka u škole, a u nedostatku vjeroučitelja, obavljao je kroz više godina nastavu vjeronauka u razrednoj i predmetnoj nastavi kao i na četiri područne škole.

Pokrenuo je osnivanje Dječjeg crkvenog zbora «Ivan Bradica», zborovođa g. Dragutin Škreblin i orguljaš g. Božidar Jaković. Uz niz nastupa izvan župe zbor je snimio i dva CD-a «Po Mariji k Isusu» i «Po Križu u uskrsnuće» u spomen blagopokojnom kardinalu Franji Kuhariću. Uz niz karitativnih programa u kojima je sudjelovao posebno treba istaknuti izgradnju obiteljske kuće u Dukovcu s vrijednošću materijala, radova i darova u iznosu oko 260.000,00 kuna.Od 26. veljače 2004. župnik je župe Presvetog Trojstva u Krašiću.

Dječji crkveni zbor «Ivan Bradica» 19.11. 2000. Dragutin Škreblin i Božidar Jaković Krštenje petog djeteta u obitelji Ptičar iz Sekirišća-kumovi su načelnik općine g. Stjepan Merkaš sa suprugom Nadicom

Dječji crkveni zbor «Ivan Bradica» 19.11. 2000. Dragutin Škreblin i Božidar Jaković

Krštenje petog djeteta u obitelji Ptičar iz Sekirišća-kumovi su načelnik općine g. Stjepan Merkaš sa suprugom Nadicom

 

BROŠURE: Obnova crkvenih orgulja župne crkve Sv. Križa u Začretju, Sv. Križ Začretje 1995., 10 str; Kapela sv. Vida na Komoru, Sv. Križ Začretje 1995., 24 str; Kapela sv. Ane u Završju, Sv. Križ Začretje 1995., 20 stranica; Rimo-katolička župa Sveti Križ Začretje godine Gospodnje 2002., Sv. Križ Začretje 2002., 16 stranica A4 formata s plastificiranim koricama na kojima se nalaze fotografije u bojama; Rimokatolička župa sv. Križa u Začretju godine Gospodnje, Sv. Križ Začretje 2003., 20 stranica A4 formata s 8 stranica fotografija u bojama.

Svečani blagoslov Župnog pastoralnog centra – velike dvorane prije sv. mise poldanjice (u 11 sati) na Križevo, 14. rujna 2003 godine: dopredsjednik Župnog vijeća Stjepan Majsec pozdravlja uzvanike na čelu s biskupom Josipom Mrzljakom

Svečani blagoslov Župnog pastoralnog centra – velike dvorane prije sv. mise poldanjice (u 11 sati) na Križevo, 14. rujna 2003 godine: dopredsjednik Župnog vijeća Stjepan Majsec pozdravlja uzvanike na čelu s biskupom Josipom Mrzljakom

 

Pavetic4. PAVETIĆ, Zlatko, je sin +Ivana i Ivanke, r. Kobešćak, r. 26.08. 1979. u Zaboku. Svoje djetinjstvo i osnovnu školu je završio u Bedekovčini, gimnaziju na Šalati, u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti (tu mu je godinu dana bio profesor kršćanske etike i prof. dr. Stjepan Sirovec), a Bogoslovni fakultet je završio na KBF-u (1.998. – 2.004.). Za đakona je zaređen 2.003. i đakonsku pastoralnu godinu 2.003.-2.004. je proveo u župi Svetog Jeronima u Zagrebu, gradska četvrt Maksimir. Za svećenika je zaređen 19. lipnja 2.004. u zagrebačkoj katedrali. Kapelan je bio 2 godine u zagrebačkim župama: Svetog Leopolda Mandića u Ljubljanici i Navještenja Gospodinova u Vrbanima. Od 2.006. do 2.009. bio je prefekt studija za bogoslove 1. godine u zagrebačkoj Bogosloviji. Nakon službe u Bogosloviji je imenovan župnim vikarom u Zagreb-Španskom s posebnom zadaćom da pripremi osnivanje nove župe u novosagrađenom naselju te četvrti, što se i dogodilo 10.05.2.011. a vlč. Zlatko je imenovan prvim upraviteljem te novo utemeljene župe s naslovom Blaženoga dra Ivana Merza. Tu ostaje do 17.08.2.013., kada je preuzeo župu Sveti Križ Začretje. Vlč. Zlatko ima brata Zdravka, koji je oženjen Anitom i imaju dvije kćerkice – Luciju i Lauru, koji žive s mamom Ivankom u rodnoj kući u Bedekovčini. Opširnije vidi pod župa Svetog Križa na ovoj web stranici.

 

ŠKRLEC, Josip5. ŠKRLEC, Josip (Iosephus) (*28.II.1903. †21.VII.1964.) Rodio se 28.veljače 1903. u Psarjevu, župa sv. Ivan Zelina. Svećenički red primio je 29. lipnja 1927. Nakon ređenja najprije je bio kapelan u Novoj Kapeli do 4. rujna 1930, kada je imenovan kapelanom u Sv. Križu Začretju, gdje će zapravo zamjenjivati staroga župnika Stjepana CEROVCA, kojega će kao upravitelj župe Sv. Križ Začretje 1934. i naslijediti. Obnavlja župnu crkvu i 1939. gradi suvremenu gospodarsku zgradu koja je 2003. godine pretvorena u vrlo lijepu i veliku župnu dvoranu. On je posljednji svetokriški župnik koji se vozio kočijom i koji je na proviziju ili na sprovodima jahao svoga prekrasnog konja bijelca.

Škrlec je završio donjogradsku Mušku gimnaziju u Zagrebu i svake je godine ljeti pozivao svoje kolege maturante k sebi u Sv. Križ Začretje na kolegijalni susret. Za vrijeme njegova župnikovanja na Trgu pred župnom crkvom Sv.Križa u subotu, 30. kolovoza i u nedjelju, 1. rujna 1940. godine održan je EUHARISTIJSKI KONGRES za cijelo Hrvatsko zagorje, na kojem se okupilo oko 20.000 vjernika sa svojim pastirima. Završne liturgijske svečanosti je predvodio mladi zagrebački nadbiskup dr. Alojzije STEPINAC. Njemu je to bio jedini službeni boravak u Svetom Križu za vrijeme njegove nadbiskupske službe (1934-1960.).Ovo je sigurno bilo dosada najveće vjerničko i misno slavlje ikada održano u našoj župi i mjestu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogim je župljanima spasio život, kako od Nijemaca tako i od partizana.

vlč. Josip Škrlec- prvi red treći s lijeva,dva kapelana i školski odbor

vlč. Josip Škrlec- prvi red treći s lijeva,dva kapelana i školski odbor

Župnik Škrlec umro je 21. srpnja 1964. a pokopan je 24. srpnja 1964. na mjesnom groblju u Sv. Križu Začretju. Sprovod i sv. misu zadušnicu predvodio je dr. sci. Josip Salač, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, zajedno s oko 50 svećenika i oko 4.000 župljana. Bio je to najveći i najsvečaniji sprovod nakon sprovoda vlč. Mlinarića 1951. godine. Od dragog župnika oprostili su se: u ime njegovih kapelana vlč. Ignacije Hrastić, u ime svećenika dekanata vlč. Augustin Korpar, u ime svjetovnih vlasti i župljana nekadašnji načelnik općine Sv. Križ Začretje i narodni zastupnik u Beogradskoj skupštini Stjepan Valjavec te u ime njegovih kolega iz gimnazije kolega Đuro Griesbach, poznati zagrebački fotograf.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 200. ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1936.

 

 

5. TERIHAJ, Stjepan (Stephanus) (*21.VI.1841. †28.V.1902.). Rodio se 21. lipnja 1841. u župi sv. Martin pod Okićem. Svećenički red primio je 1867. Duhovni pomoćnik u Donjoj Stubici (1869., 1870., 1872.). Duhovni pomoćnik u Mariji Bistrici (1873.-1874.). Upravitelj župe Sv. Križ Začretje (1876.-1878.). Župnik u Veleševcu (1878.-1902.); zapravo, najprije upravitelj te onda pravni ili prisegnuti župnik (1878.-1902.). Župnikom je imenovan 23. ožujka 1878. Umro je 28. svibnja 1902.g.

— OPISNI IZVORI: Nadbiskupski arhiv čuva veći broj isprava koje se odnose na Stjepana Terihaja. —— DRUGI IZVORI: NAZ, Matica I., str. 237. ——— LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 155, 297. ♦ Nikola BELAVIĆ, † Župnik Terihaj i zagrebački fijaker Miško, u: Zagreb RDZ, 4./1936., br. 9, rujan 1936., str. 286-290. ♦ NORŠIĆ V., Marija Bistrica (1950.), str. 125. ♦ BUTURAC J., Marija Bistrica (1981.), str. 123; (1993.), str. 90. ♦ BUTURAC J., Stubica (1982.), str. 48.

TONŽETIĆ, Milan

6. TONŽETIĆ, Milan (*17.VIII.1934.†22.09.2.011.). Rodio se 17. kolovoza 1934. u selu Hutin, župa Pribić. Sin je †Milana i † Ljubice r. Jurčić koji su osim Milana imali 4 sina i 2 kćeri. Pučku školu je završio u Pribiću, a klasičnu gimnaziju na Šalati u Nadbiskupskoj gimnaziji (1946.-1954.). Vojni rok služi u Ohridu, Makedonija. Od jeseni 1956. do ljeta 1962. studirao je filozofiju i teologiju na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je u lipnju 1962. diplomirao. Za svećenika je zaređen na Petrovo, 29. lipnja 1961., u zagrebačkoj katedrali. Kao mladomisnik – na Mladoj misi u Pribiću propovjednik mu je bio domaći sin, samoborski župnik Franjo Kuharić. Svoja prva pastoralna iskustva stječe kod župnika u Kutjevu i Krašiću. Od 2. kolovoza 1962. do 21. srpnja 1964. kapelan je u župi Sv. Križa u Začretju. Upravitelj župe Sv. Križ Začretje (1964.-1980.). Među narodom bio veoma obljubljen radi svoje blage i vesele naravi. Okupljao je oko sebe mlade, posebno ministrante, pa su u njegovo vrijeme svoj put prema svećenstvu započeli i dovršili većina sadašnjih svetokriških svećenika (dr. Stjepan Sirovec, Ivica Košutić, Ivan i Stjepan Šoštarić, † Stjepan Tumpa, Franjo Jačmenica i Juraj Jerneić). Zanimljivo je napomenuti da je Tonžetić, kao i njegov izravni prethodnik prečasni Škrlec, cijelo vrijeme ostao upravitelj župe. Nekoć se naime trebalo polagati tzv. župnički ispit, kojemu očito ni jedan ni drugi nisu imali potrebe pristupiti. Novi Zakonik kanonskoga prava od 25. siječnja 1983. godine, kao što je to činio i prijašnji iz 1917. godine, vrlo precizno razgraničava te dvije službe. Župnik je redovni i pravi pastir župske zajednice kojoj predstoji i redovito se imenuje na neodređeno vrijeme (samo iznimno i zbog opravdanih razloga na određeno vrijeme i to ne kraće od 6 godina! – usp. kanone 519-535).Upravitelj župe je onaj svećenik kojega mjesni biskup imenuje zamjenikom župnika koji je spriječen u vršenju službe (usp. kanon 539-544). U rujnu 1980. godine Tonžetić prestaje vršiti svećeničku službu. Osniva obitelj s Milicom Šenjug, s kojom je crkveno vjenčan, nakon što je dobio potreban oprost od obećanog beženstva iz Rima. Imaju tri sina: Domagoja, Hrvoja i Krešimira. Nakon svećeničke službe radio je u «Reprosu» i «Hospitaliji», a u mirovini je sa svojom suprugom živio u Šemničkim Toplicama. Umro je 22.09.2.011. na Bračaku, a pokopan u subotu, 24. rujna 2.011. na Svetokriškom groblju.

— LITERATURA: SENTE s. Slavka, Svećenik (2003.), str. 41. CINDORI Lovro (urednik), Zlatna generacija maturanata, Šalata 1954. - 2004.), GK Zagreb 2004., str. 108-111.

 

2.5.3. BIOGRAFIJE KAPELANA ŽUPE UZVIŠENJA SV. KRIŽA

 

1. BLAGAJ, Andrija (Blagay; Andreas) (* †12.VIII.1792.). Duhovni pomoćnik u Malom Taboru (danas Taborsko) (1780.), u Krapini (1784.) te u Sv. Križu Začretju (1787.-1792.). Umro je 12. kolovoza 1792. — IZVORI: Cath. 1780., str. 14. ♦ Cath. 1784., str. 3. ♦ NAZ, Matica I., str. 7.

2. BLAŽEKOVIĆ, Emil (Aemilius) (*19.IV.1873. -†12.I.1937.). Rodio se 19. travnja 1873. u Karlovcu. Svećenički red primio je 1897. Duhovni pomoćnik u Šipku tj. Draganiću, Novoj Bukovici, Vinagori, Sunji, ponovno Vinagori. Obolio je. Liječi se u Slovačkoj i u Salzburgu. Živi u Beču. Pomaže u dušobrižništvu u Gradišću. Godine 1935. vraća se u Zagrebačku nadbiskupiju. Duhovni pomoćnik u Bednji, Peseki (14.XI.1936.) i Sv. Križu Začretju (1937.). Umro je od kljenuti srca 12. siječnja 1937. Pokopan je u Sv. Križu Začretju.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 97 (ređen 1887.!). ♦ DA Križevački, Spisi 1936. — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 138, 283. ♦ Schem. 1924.

3. BOBINEC, Tomislav (Bubinec, Bobinac; Thomas, Stephanus) (*3.V.1896 .- †5.XII.1948.). Rodio se 3. svibnja 1896. u Maču. Sin Mirka i Bare rođ. Merkoci. Pučku školu polazi u rodnom mjestu. Pitomac je franjevačkog zavoda u Varaždinu. Tu polazi klasičnu gimnaziju. Ispit zrelosti položio je 1919. na donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa (1919.-1923.). Svećenički red primio je 22. srpnja 1923. — Duhovni pomoćnik u Moravču (1924.), Vivodini, Vrbovcu i Sv. Križu Začretju (1926-1928). Upravitelj župe Rovišće (1928.-1932.). Župnik u Gornjoj Rijeki (1932.-1948.). Zbog šećerne bolesti je umirovljen i živi u Drnju (1948.). Umro je od kapi 5. prosinca 1948. u Drnju gdje je i pokopan.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 158 (Tomislav Bobinac, ređ. 1933.!). ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1924. (Stephanus Bubinec!, ređ. 1923.). ♦ Schem. 1936. (Thomas Bobinec, ređ. 1923.). ♦ BUTURAC J., Gornja Rijeka (1979.), str. 66.

4. BRAJKOVIĆ, Stjepan (*7.V.1931.). Rodio se 7. svibnja 1931. u Opatiji, župa Kravarsko. Odrastao je u Sisačkoj Odri. Svećenički red primio je 29. lipnja 1957. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju 8./1958-1-/1960. Upravlja župom Samarica deset godina (1960.-1970.). Pomoćnik (subsidijar) je školskom vršnjaku Branku Ivanjku u Pregradi, dva mjeseca (1970.). Zatim upravlja župom Sela kraj Siska 17 godina (1970.-1987.). U Sela dolazi 3. prosinca 1970. Bio je osuđen pa je neko vrijeme proveo u zatvoru. Ispisao je pedesetak stranica u drugoj Spomenici župe Sela (str. 82-131). Prijevremeno je umirovljen 1987. godine radi bolesti, posljedice prometne nesreće u Selima. Kao umirovljenik živi u Svećeničkom domu u Zagrebu.

— LIT.: BARIĆ Antun, Sela (2002.), str. 155-158 (svj. na str. 155), 178; BUTURAC L., 300 godina (2002.), str. 25; BUTURAC L., Svećenici (2002.), str. 15. ♦ RAZUM S., Krčelićeva spomenica (1999.), str. 371. ♦ Šem. 1996. ♦ VALČIČAK I., Crkva (1997.), str. 111. ♦ VALČIČAK I., Tajna (1999.), str. 91. ♦ SENTE S., Svećenik (2003.), str. 40.

5. BRDARIĆ, Franjo (Franciscus, Fran) (*16.I.1885. †6.XII.1941.). Rodio se 16. siječnja 1885. u Križevcima. Obitelj Brdarić od starina potječe iz Hercegovine. U 15. st. došla je na Veliki Kalnik, a kasnije u Križevce. Po majci je kalnički plemić-šljivar (pl. Slavečki). Franjo je deseto dijete svojih roditelja. Pučku školu polazi u rodnom mjestu, a nižu gimnaziju polazi u Bjelovaru. Kao pitomac Nadbiskupskog sirotinjskoga zavoda u Zagrebu (orfanotrofija), plaćajući stanarinu, polazi peti i šesti razred na gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Sedmi i osmi razred završio je u Nadbiskupskom liceju u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je 1903. Polazi četiri tečaja bogoslovlje (1903.-1907.). Svećenički red podijelio mu je 14. srpnja 1907. zagrebački pomoćni biskup dr. Ivan Krapac. Mladu misu slavio je u Križevcima 26. srpnja 1907. Duhovni pomoćnik u Pleternici (1907.), Kalniku i Cirkveni (1909.). Privremeni upravitelj župe Cirkvena (1909.). Župom upravlja nakon smrti župnika i dekana Petra Vlašića (†5.III.1909.). Ponovno je duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1909.-1910.), do smrti župnika Antuna Hercelja (†21.XI.1910.) te u Varaždinskim Toplicama, Dugom Selu, Vojnom Križu. Upravitelj je u Gradecu (do 16.I.1917.). Župnik u Koprivničkom Ivancu (1917.-1941.). Župnikom postaje 17. siječnja 1917. Drži pučko vjeroposlanstvo u Brckovljanima i u Moslavini. Bavi se istraživanjem crkvene povijesti. U Ivancu djeluje 24 godine. Počasni je prisjednik NDS-a u Zagrebu (1941.). Umro je razmjerno mlad, s 56 godina života 6. prosinca 1941. u 16 sati, od srčane kapi. Pokopan je 9. prosinca 1941., u rodnim Križevcima. — Pisac (K.G.) posmrtnog slova napisao je za njega: «Pokojni Brdarić bio je marljiv svećenik, blage, ali odrešite naravi, čovjek finih manira prema svakomu. Uza sav dušobrižnički rad i gospodarstvo našao je vremena da se bavi studijem povijesti župa svoga arhiđakonata, pa je o tom i pisao u Katoličkom listu. Bio je vrlo dobar propovjednik, te se u posljednje dvije godine dao i na misijonarenje s ostalom susjednom braćom.» (str. 578). — Josip Buturac pak je napisao : «Najdraži mu je posao bio studij crkvene povijesti Zagrebačke nadbiskupije, naročito hrvatske Podravine i Međimurja. Poradi studija nakupovao je dosta knjiga, u prvome redu izdanja Hrvatske akademije. S mnogo teškoća, ali i s dosta uspjeha dao se na izučavanje nejasne sredovječne topografije u Hrvatskoj. Išao je u doba dokolice od sela do sela, od potoka do potoka, od brežuljka do brežuljka te pomno raspitkivao, kako se zove ovaj, kako onaj potok, brijeg, oranica, livada itd. To mu je pomoglo, te je otkrio i objasnio mnoga nejasna i zagonetna stara topografska imena. Plod njegova savjesnog studija jest rasprava “Povijest župa Komarničkog arhiđakonata”, štampana u Katoličkom listu 1935. i posebno. Rasprava o Varaždinskom i Bekšinskom arhiđakonatu ostala je nedovršena u rukopisu pa bi je valjalo sačuvati i pohraniti u Nadbiskupskome arhivu.» (str. 578-579). — Stjepan Pavunić napisao je: «U Ivancu, u blizini grada Koprivnice, proveo si 25 godina kao župnik, revan i spreman uvijek na uslugu narodu i braći svećenicima. Milina ti je bila boraviti među braćom, volio si svoje susjede župnike, kojima si dolazio propovijedati i sv. misu pjevati prigodom raznih pobožnosti i svečanosti. Zalazio si u Rasinju, Kuzminec, Kutnjak, Imbriovec, Gjelekovec, Ludbreg, Veliki Bukovec, Legrad.» (str. 608). — Surađuje u listovima: “Katolički list” i “Hrvatska straža”. Napisao je knjižicu o Majci Božjoj Drnjanskoj.

— DJELA: Povijest župa Komarničkog arhiđakonata, u: KL, 1935. ♦ arhiđakonat Komarnički (1334.-1934.), u: Blaž MADJER, Časti i dobru zavičaja, Zagreb 1937., str. 338-362. ♦ Arhiđakonat komarnički (1334.-1934.), u: Podravski zbornik 1993./1994., sv. 19-20, Koprivnica: MGK, 1994., str. 83-105 (pretisak). — IZVORI: NAZ, Matica II., str. 113. ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1924. ♦ GRUIČIĆ K., Colligite, KL 1941., br. 33, str. 389. ♦ K(arlo) G(RUIČIĆ) i J(osip) B(UTURA)C, † Franjo Brdarić. Odj.: Listak. U: KL, 92./1941., br. 49, od 11.XII.1941., str. 578-579. ♦ S(tjepan) PAVUNIĆ, U spomen Franu Brdariću, župniku u Ivancu. Odj.: Listak. U: KL, 92./1941., br. 51/52, od 25.XII.1941., str. 608-609.

6. ČIČKO, Juraj (Chichko, Cićko; Georgius) (*27.III.1785. - †15.II.1859.). Rodio se 27. ožujka 1785. u Brdovcu. Svećenički red primio je 1807. — Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1817.-1820.). Izvršitelj je oporuke Josipa Busaka (†1819.). Kanonik Čazmanskog kaptola (1859.). Kanonik čuvar (1856.). Sinodski ispitivač (1856.). Prisjednik Sudbenog stola Varaždinske županije (1856.). Umro je 15. veljače 1859.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 42 (1819.), 124 (1859.). — LIT.: Calen. 1820. ♦ Schem. 1853. ♦ Schem. 1854. ♦ Schem. 1856.

7. DEVUNIĆ, Julije (Iulius) (*6.IX.1877. †6.XII.1931.). Rodio se 6. rujna 1877. u Samoboru. Roditelji su mu Grgur i Barbara. Svećenički red primio je 1901. Duhovni pomoćnik u Virju, Moravču, Lasinji, Mađarevu, Kapeli kod Bjelovara, Brdovcu i Sv. Križu Začretju (1908.-1910.). Upravitelj župe Oštrc (8.I.1910.-6.VI.1925.). Imenovan je upraviteljem odlukom NDS-a od 21. prosinca 1909. Ujedno je podarhiđakon (imenovan 27. veljače 1925.). Župnik u Pokupskom (1925.-1931.). Dekan je Pokupskog kotara (-1931.). Umro je zbog zapletaja slijepog crijeva 6. prosinca 1931. Pokopan je na Mirogoju. — IZVORI: NAZ, Matica II., str. 73. ♦ NDS, Kazalo 1931. — LIT.: ♦ Schem. 1924. ♦ ŽK 1996., str. 64.

8. FRKONJA, Ivan (*29.X.1969.). Rodio se 29. listopada 1969. u Zagrebu. Svećenički red primio je 26. lipnja 1994. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (9./1994.-8./1996.). Duhovni pomoćnik u Zaprešiću (2000.). Upravitelj župe Sela kraj Siska (2000.-2004.). Upravitelj župe sv. Petra u Zaprešiću (2004.).

— LIT.: Šem. 1996. donosi ime Josip, rođen u sv. Jani: kod imena se očito radi o pogrešci, a sv. Jana je župa njegova krštenja i djetinjstva. Šematizam naime navodi župe krštenja i djetinjstva, a ne točna mjesta rođenja (rodilišta!). To treba imati na umu i kod svih ostalih svećenika u novijim šematizmima, dok su prijašnji navodili sela rođenja i župe krštenja. ♦ BARIĆ A., Sela (2002.), str. 171 i 178 (sa svj.; rođen u Zagrebu). ♦ BUTURAC L., 300 godina (2002.), str. 26. ♦ Svećenici jub., SVZN 2004., br. 1, str. 60. ♦ Imenovanja, GK 2004., br. 30, str. 13.

9. GLUHAK, Ivan (Ioannes) (*26.VI.1853. - †25.XI.1919.). Rodio se 26. lipnja 1853. u Novoj Gradiški. Svećenički red primio je 1878. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1878.-1879.), Đurđevcu, sv. Jani i kod sv. Marka u Zagrebu na Gornjem gradu. Župnik u Sveticama (1887.-1907.). Umirovljen (1907.). Umro je 25. studenog 1919. u bolnici u Pakracu.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 28. — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 142, 286.

10. HALADI, Armin (Arminius = Herman) (*26.III.1842. - †2.IV.1913.). Rodio se 26. ožujka 1842. u mjestu Črešnjevac. Svećenički red primio je 1866. Duhovni pomoćnik u Draškovcu, Sv. Križu Začretju (1871.) i Đurđicu. Prema Šematizmu iz godine 1871. tada je cooperator u Sv. Križu (vidi str. 39). Župnik u Đurđicu (1877.-). Naslijedio je Franju Menera. Župnik u Gori (1896.-1913.). Podarhiđakon ili dekan Glinskoga dekanata (1910.-1913.). Kao dekan predsjedava 12. listopada 1911. skupu dekanatskih svećenika (koroni) u Glini i 17. listopada 1912. skupu u Solini. U pastirskom radu u Gori pomagalo mu je 14 kapelana. Umro je u Gori 2. travnja 1913. U Spomenici župe Maja o Haladiju je zapisano:«Bio je duša od čovjeka: iskren prijatelj braće svoje, revan susjed, uzor svećenik i premda malen tielom, bio je Hrvatina i srcem i dušom i riečju i djelom.»

— IZVORI: ŽA Gora, Spom. I., str. 82-86. — LIT.: Schem. 1899., str. 18, 286. ♦ Spomenice Maje, Viduševca, Gline, Male Soline (1998.), str. 177, 187, 191, 193, 196 i navod na str. 199. ♦ BUTURAC L., Župnici (2001.), str. 255.

11. HRASTIĆ, Ignacije (*29.IX.1924. - †31.VIII.1995.). Rodio se 29. rujna 1924. u Prelogu. Svećenički red primio je 29. lipnja 1949. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju od travnja 1955. do kolovoza 1958. Bio je među ljudima veoma obljubljen. Volio je pjevati i šaliti se. Osnovao veliki dječji zbor i podržao i proširio već postojeći crkveni zbor odraslih. Župnik u Dekanovcu. Ujedno je dekan Donjomeđimurskog dekanata (1981.-1991.). Član je Matice hrvatske. Umro je 31. kolovoza 1995.

— IZVORI: NDS, Osobnik (svj.). — LIT.: Pokojni sveć., SVNZ 1995., br. 5, str. 184. ♦ HOBLAJ Alojzije, Vojvoda (1996.), str. 278. ♦ KUTNJAK I., Iz galerije (2003.), str. 304. (†1997.). ♦ MARCIUŠ F., Obljetnice (2004.), str. 131.

Kapelan Ignacije Hrastić, župnik Josip Škrlec i prvopričesnici 1957. g.

Kapelan Ignacije Hrastić, župnik Josip Škrlec i prvopričesnici 1957. g.

12. HRŠAK, Josip (*23.II.1926. †27.VIII.1993.). Rodio se 23. veljače 1926. u mjestu Benkovec, župa Petrovsko. Svećenički red primio je 28. lipnja 1953. Duhovni pomoćnik u župi Sv. Križu Začretju (rujan 1954.- travanj 1955.). Upravitelj župe sv. Barbare u Rudama do 1966., a potom dugogodišnji župnik župe Ranjenog Isusa u Gradecu, dekanat Križevački. Umro je 27. kolovoza 1993.

— IZVORI: NDS, Osobnik (svj.). — LIT.: Šem. 1966. ♦ Vlč. Josip Hršak. Odj.: In memoriam. U: SVNZ, 80./1993., br. 4, str. 149-150.

13. HRVOJIĆ, Mirek (*11.II.1970.). Rodio se 11. veljače 1970. Svećenički red primio je 29. lipnja 1996. Duhovni pomoćnik u župi Sv. Križ Začretje (9./1996-8./1999) i u župi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru (1999.-2004.) kada je imenovan upraviteljem župe Kapela kod Bjelovara.

— LIT.: Imenovanja, GK 2004., br. 30, str. 13 i Imenovanja, premještaji i razrješenja u 2004. godini, u: SVZN br. 4./2004., str. 209.

HUDI, Antun (*30.V.1954.). Rodio se 30. svibnja 1954. Svećenički red primio je 29. lipnja 1980. Duhovni pomoćnik u Jastrebarskom (1980.-1982.). Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (3./1982-3./1983.). Nakon kapelanovanja u Sv. Križu prestao vršiti svećeničku službu.

Vlč. D. Kozić - kapela BD Marije u Klupcima

Vlč. D. Kozić - kapela BD Marije u Klupcima

— LIT.: Jastrebarsko (2001.), str. 211.

15. KOZIĆ, Drago, kapelan u Sv. Križu Začretju od rujna 2002. do kolovoza 2003. Nakon službe u Sv. Križu imenovan kapelanom u župi Presvetog Trojstva u zagrebačkom naselju PREČKO (2003.-2004.). Od kolovoza 2004. upravitelj župe sv. Katarine u Samarici.

SVZN br. 4./2004., str. 209.

 

 

 

 

16. LACKOVIĆ, Juraj (Laczkovich; Georgius) (* †28.X.1797.). Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1768.-1781.). Duhovni pomoćnik kod sv. Marka na Zagrebačkom Gradecu (1784.). Vjeroučitelj (1797.). Umro je 28. listopada 1797. — IZVORI: Cath. 1775. ♦ Cath. 1780., str. 1. ♦ Cath. 1784., str. 4. ♦ NAZ, Matica I., str. 13.

17. MARETIĆ, Ignac (Ignatius) (*27.V.1819. †13.XI.1882.). Rodio se 27. svibnja 1819. u Karlovcu. Svećenički red primio je 1843. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1852.-1854.). Župnik u Rozgi. Umirovljen živi u Jastrebarskom (1882.). Umro je 13. studenog 1882. — IZVORI: NAZ, Matica I., str. 186. — LIT.: Schem. 1853., str. 35 ne 95 (*1818.). ♦ Schem. 1854. (*1818.). ♦ Schem. 1882. (*1819.).

18. MILIĆ, Franjo (Franciscus) (*2.X.1887. - †9.X.1925.). Rodio se 2. listopada 1887. u Ivancu. Svećenički red primio je 1911. Duhovni pomoćnik u Lukaču, Bednji, Križovljanu, Osekovu i Sv. Križu Začretju (1918.-1925.). Župnik u Radoboju (1925.). Umro je od kapi 9.listopada 1925.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 51. — LIT.: Schem. 1924.

19. MLINARIĆ, Stjepan (*4.VIII.1888. - †7.IV.1951.). Rodio se 4. kolovoza 1888. u mjestu Švaljkovec, župa Sv. Križ Začretje. Gimnaziju je završio u Varaždinu. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 1913. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1913.-1919.), Štefanju, Cirkveni i u Karlovcu na Dubovcu (1925.). Župnik u Pribiću (1925.). Imenovan je župnikom 20. kolovoza 1925. U Pribiću ostaje do mirovine. Ujedno upravlja župom Gornje Prekrižje (1929.-1937.). U njegovo je vrijeme proširena škola u Prekrižju i otvorena škola u Cerovici. Osnovana su i Vatrogasna društva Prekrižje i Jezerine, Crkveno pjevačko društvo Slavuj te Društvo svete krunice. Iz Pribića je nekoliko mjeseci upravljao i župom Oštrc (23.IV.-30.X.1938.). U tome mu je pomagao duhovni pomoćnik Karlo Ivančić. Privremeno na dopustu u Sv. Nedelji (1944.). Već kao umirovljenog svećenika komunistički ga je režim osudio na zatvor. Robija u Staroj Gradiški do 1. svibnja 1948. Umro je 7. travnja 1951. u Sv. Križu Začretju gdje je i pokopan 10. travnja 1951.g.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 166 (*4.VIII.). ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1924. (*6.VIII.). ♦ Šem. 1944. ♦ SIROVEC Stjepan, Sveti Ivan Krstitelj, Zagreb 1997., 2. dopunjeno i ispravljeno izdanje, 311 stranica, 271-272. MALKOVIĆ J., Gornje Prekrižje (2001.), str. 120. ♦ ŽK 1987., str. 118. ♦ ŽK 1996., str. 66.

20. PAUNOVIĆ, Cvjetko (Florianus, Florijan) (*4.V.1879. †24.IX.1962.). Rodio se 4. svibnja 1879. u Orahovici. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 17. srpnja 1904. Duhovni pomoćnik u Ruševu, Novoj Kapeli, Gaju (1905.-1906.), Zrinskom Topolovcu, Sv. Križu Začretju (1907.-1908.), Sopju i Bukovici. Župnik u Maloj Solini (1910.-1929.). Župnik u Podravskoj Moslavini (1929.-1949.). Umirovljen 1949. Umro je 24. rujna 1962. u Podravskoj Moslavini gdje je i pokopan.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 194 (Florijan). ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: Schem. 1924. ♦ VALČIČAK I., Crkva (1997.), str. 22 (Cvjetko).

21. PETEK, Martin (Martinus) (*19.X.1870. -†26.IV.1909.). Rodio se 19. listopada 1870. u Virju. Službu je u Nadbiskupskoj pisarni do kanonske dobi za primanje svećeničkog reda. Svećenički red podijelio mu je ljubljanski biskup dr. Jakov Misija 1893. Pisar (aktuar) u Nadbiskupskoj pisarni (1894.). Vjeroučitelj u Novoj Gradiški i Bjelovaru. Duhovnik u kaznionici u Lepoglavi. Duhovni pomoćnik u Dubovcu kod Karlovca i Sv. Križu Začretju (1902.-1904.). Upravitelj župe Šišinac (1909.). Umro je od upale pluća 26. travnja 1909.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 260. — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 122, 294.

22. PONGRAC, Franjo (*15.X.1877. - †1.IV.1915.). Rodio se 15. listopada 1877. u Radakovom. Svećenički red primio je 1903. Duhovni pomoćnik u Gornjoj Stubici, Radoboju i Sv. Križu Začretju (1911.-1913.). Upravitelj župe Zrinski Topolovac (1913.). Umro je 1. travnja 1915. u Začretju i pokopan na mjesnom groblju u svećeničku grobnicu u kojoj su već počivali tjelesni ostaci njegova principala Antuna Hercelja. Na kamenom stupu gore je znak križa, ispod križa je njegova slika (poprsje), ispod koje je napisano: «Ovdje počiva u miru Božjem FRANJO PONGRAC, kapelan (1911,-1913,), *15.9.1877, † 1.4.1915. Bog mu bio milosrdan sudac, a zemljica mu bila lahka! «

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 13.

23. POTEKO, Pankracije (* ). Slovenac. Njemačka ga vlast protjerala iz Slovenije i primljen je na službu u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1942.-1945.).

— LIT.: Šem. 1944.

24. PREZEL, Stjepan (Prezelj; Stephanus) (*19.XI. 1868. - †7.II.1946.). Rodio se 19. studenog 1868. u Zlataru. Sin Mateja i Katarine rođ. Topolovec. Pučku školu svršio je u Zlataru. Gimnaziju polazi u Zagrebu. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 26. srpnja 1891. Duhovni pomoćnik u sv. Martinu pod Okićem, Sv. Križu Začretju (1893.), Čazmi, Vivodini (do 21.VIII.1896.), Kašini i Markuševcu. Župnik u Žakanju (1898.-1920.). Župnikom je postao 10. ožujka 1898. Župnik je župe Šipak (Draganički Budrovci) (1920.-1946.). Župnikom je postao 20. svibnja 1920. Počasnim prisjednikom NDS-a postao je 26.srpnja 1929. Dekan je Jastrebarskog kotara (1929.-1946.). Dekanom je postao 18. listopada 1929. Umro je 7. veljače 1946. u Šipku.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 134, br. 20 (Prezel). ♦ NDS, Osobnik (Prezel). — LIT.: Schem. 1899., str. 145, 294 (Prezel). ♦ Schem. 1924. (Prezel). ♦ BIĆANIĆ S., Prvi, KL 1941., br. 30, str. 354 (Prezelj). ♦ ŽK 1991., str. 45 (rođ. 29.XI., Prezelj).

25. ROČIĆ, Mirko (Emericus) (*28.IX.1904.-†19.VI.1975.). Rodio se 28. rujna 1904. u mjestu Deščevec, župa Markuševec. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 29. lipnja 1928. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu u Začretju (1928.-1930.). Upravitelj župe Kraljev Vrh (1930.-1937.). Župnik u Markuševcu (1937.-1947.). Dao je načiniti dva oslikana prozora u župnoj crkvi sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Na okruglom je prozoru u svetištu, gledajući prema žrtveniku na lijevoj strani, naslikana položena knjiga na kojoj je pokaznica s hostijom i upisanim “IHS” te sa svećeničkom štolom obješenih krajeva. Ispod tog prizora napisano je u dva poluokrugla retka: “NA SPOMEN RODITELJIMA / SIN MIRKO ROČIĆ, ŽUPNIK”. Na biljno-ukrašenom prozoru u lađi crkve s desne strane, prvom do propovjedaonice, piše natpis u pet redaka: “Na čast / Bl. Dj. M. Kraljice Hrvata! / Obitelj Mirka Jurković, / obitelj Juraja Jurković / i Mirko Ročić, župnik”.

Župnik u Bosiljevu (1947.-1965.). Član Staleškog društva katoličkih svećenika NRH (1958.). Umirovljen 1965. živi u Bosiljevu (1966.) te u Svećeničkom domu u Zagrebu na Kaptolu 28. Umro je 19. lipnja 1975. Pokopan je 21. lipnja 1975. na groblju u Markuševcu.

— ČLANCI: Pokrajinski pododbor za Liku, Baniju i Kordun - Karlovac. Odj.: Izvještaji pododbora. U: VSDKS, 5./1958., br. 1-2, str. 151-153 (pogr. Rošić!). — IZVORI: NAZ, Matica II., str. 234. ♦ NDS, Osobnik (svj.). — LIT.: Schem. 1936. ♦ Šem. 1966.

26. SANIĆ, Antun (Zanich; Antonius) (* †10.II.1806.). Duhovni pomoćnik u Reki (1799.). Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1802.). Član Zbora nadarbenika stolne crkve zagrebačke (1806.). Umro je 10. veljače 1806.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 22. — LIT.: Calen. 1799. ♦ Calen. 1802.

27. SENEČIĆ, Mirko (*8.I.1877. - †21.IV.1921.). Rodio se 8. siječnja 1877. u Zagrebu. Svećenički red primio je 1899. Duhovni pomoćnik u Samoboru, Pitomači, Sv. Križu Začretju (1904.-1905.), Mihovljanu, Bučju i Turnašici. Najprije je upravitelj (1910.-1911.), a onda župnik (1911.-1921.). u Hercegovcu. Umro je 21. travnja 1921.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 33.

28. SKUKAN, Nikola (Nicolaus) (*15.VIII.1880. - †9.I.1929.). Rodio se 15. kolovoza 1880. u Generalskom Stolu, Senjska biskupija. Predsjednik Zbora duhovne mladeži zagrebačke. Svećenički red primio je 15. srpnja 1906. Duhovni pomoćnik u Ivancu kod Varaždina i Sv. Križu Začretju (1910.). Župnik u Radoboju (1911.-1924.). Župnik u Vinici (1924.-1929.). Umro je 9. siječnja 1929. Pokopan je u Varaždinu.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 62. — LIT.: ♦ Schem. 1924. ♦ GRUIČIĆ K., Proslava, KL 1931., br. 32, str. 393. ♦ GRUIČIĆ K., Svećenički, KL 1941., br. 29, str. 337. ♦ KOŠĆAK A., Remetinec (1998.), str. 133.

SUBOTIČANEC, Tomislav

SUBOTIČANEC, Tomislav, za svećenika zaređen u lipnju 2000; kapelan u Sv. Križu Začretju od kolovoza 2000. do kolovoza 2002. Nakon toga je imenovan kapelanom u župi sv. Mateja u zagrebačkom naselju DUGAVE, a od kolovoza 2004. upravitelj je iste župe u Novom Zagrebu.

30. SVOBODA, Anđelko (Engelbertus) (*13.X.1884. - †6.X 1950.). Rodio se 13. listopada 1884. u mjestu Kovalovice u Moravskoj. Pučku školu polazi u Dubravi. Gimnaziju pohađa u Zagrebu. Bogoslovlje uči na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svećenički red primio je 11. travnja 1909. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1909.-1910.), u Ivancu i Varaždinskim Toplicama. Upravitelj župe u Kraljevcu. Duhovnik u Lepoglavi. Vjeroučitelj u Ivancu. Od 1934.g. upravitelj pa župnik u Ljubeščici. Umirovljen je. Umro je 6. listopada 1950. Pokopan je 8. listopada 1950. u Ljubeščici.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 164-165. ♦ NDS, Osobnik. — LIT.: ♦ Schem. 1924. ♦ KOŠĆAK A., Remetinec (1998.), str. 183 (sa svj.).

31. ŠEPAK, Ivan (Sepak, Shepak; Ioannes, Ioannes Bernardus) (* †28.V.1832.). Duhovni pomoćnik u Začretju (1784.-1786.), Donjoj Stubici (1787.). Župnik u Barilovičkom Cerovcu (1799.) i Prišlinu (1802., 1820., 1832.). Umro je 28. svibnja 1832.

— IZVORI: Cath. 1784., str. 3. ♦ NAZ, Matica I., str. 68 (Ioannes Bernardus Shepak). — LIT.: Calen. 1799. ♦ Calen. 1802. ♦ Calen. 1820. ♦ BUTURAC J., Stubica (1982.), str. 48. ♦

32. TOTA, Blaž (*15.VII.1932.). Rodio se 15. srpnja 1932. u Draškovcu (Međimurje). Svećenički red podijelio mu je nadbiskup dr. Franjo Šeper 5. srpnja 1959., u Prelogu. Duhovni pomoćnik u Sv. Križu u Začretju (3./1960.-8./1962.) i u Gornjem Dubovcu pokraj Križevaca (1962.-1966.).

Župnik Josip Škrlec i kapelan Blaž Tota s prvopričesnicima, ljeto 1961. godine

Župnik Josip Škrlec i kapelan Blaž Tota s prvopričesnicima, ljeto 1961. godine

Župnik u sv. Martinu na Muri u Međimurju tijekom 35 godina (18.10.1966. -18.8.2001. kada je na vlastiti zahtjev umirovljen). Za vrijeme svoje župničke službe u sv. Martinu izgradio je novi Župni dvor i temeljito obnovio župnu crkvu sv. Martina i kapelu sv. Margarete u Kapelšćaku, te izgradio novu filijalnu crkvu u Hlapčini i kuću za redovnice koje rade u župi.

Župa sv. Martin na Muri se spominje u najstarijem Popisu župa Zagrebačke biskupije iz godine 1334., a župna crkva je izgrađena 1468. godine. Župa prema Šematizmu iz 1996. godine broji 4.500 župljana u 14 sela. Blaž je bio aktivni suradnik Cursillo pokreta u nas. Veliki je ljubitelj planina i gorica te jedan od rijetkih planinara među svećenicima. Dok je bio kapelan u Sv. Križu ministrante je više puta vodio na Strahinščicu i Ivančicu. Općinsko vijeće sv. Martina na Muri dodijelilo mu je 11. studenog 2003. plaketu s likom sv. Martina biskupa. Sada živi u Svećeničkom domu u Varaždinu.

— LIT.: KOLARIĆ Juraj – TOTA Blaž – JELIĆ Stanko, Župa Svetog Martina na Muri, Zagreb 1996, 232 stranice, posebno 83-91. Šem. 1996, str. 129 i 239. ♦ Stjepan Mesarić, Priznanje župniku Svetog Martina na Muri. u: GK, 42./2003., br. 48 (1536), od 30.XI.2003., str. 30.

33. TUMPIĆ, Mirko (Tumpich; Emericus) (*2.XI.1802. - †5.XII.1874.). Rodio se 2. studenog 1802. u Orehovici Međimurskoj, župa Mala Subotica. Svećenički red primio je 1827. Duhovni pomoćnik u Samoboru (1828.-1831.), Kraljevcu na Sutli, Mariji Bistrici (1834.-1843.), Sv. Križu Začretju (1843.-1845.) i konačno u Krapini (1849.). Najprije upravitelj duhovnim i vremenitim stvarima (1849.-1850.), a potom i župnik (1849.-1874.) u Mariji Bistrici. Upraviteljem je imenovan poslije Krizmanićevog odreknuća, što je objavljeno u KLZ 30. lipnja 1849. Imenovanje župnikom objavljeno je u KLZ 11. svibnja 1850. U Mariju Bistricu je poslan sa zadaćom da uredi sve nedostatke u crkvenoj i nadarbinskoj upravi iza Ivana Krizmanića. Bio je čovjek radin i štedljiv. Želja mu je bila proširiti i urediti župnu crkvu koja je bila već dosta trošna i postala je premalena za župljane i mnogobrojne hodočasnike. To nije uspio, ali je prikupio veću svotu novca kojom je omogućio svome nasljedniku gradnju nove crkve. Opat je Bl. Dj. Marije od Ivana. Podarhiđakon Stubičkog kotara (1874.). Ujedno je nadzornik pučkih škola (1854.). Oporuku je sastavio 13. studenog 1874. Veće svote novca ostavio je raznim ustanovama i siromasima. Poslije teške bolesti od kamenca, tragično je preminuo, ustrijelivši se iz puške 5. prosinca 1874. Pokopan je na groblju u Mariji Bistrici (grob kod glavnoga križa, lijevo, br. 579). Natpis na postolju križa, s prednje strane, u šest redaka, slovi: “Mirko / Tumpić / opat od Ivana, / podjašprišt / i župnik / Bistrički”. Natpis sa stražnje strane križa, u dva retka, slovi: “rodjen 2. studena 1802. / umro 5. prosinca 1874.” U istom grobu pokopan je i dr. Mijo Tumpić čiji se natpis nalazi na posebnoj mramornoj ploči.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 167 (†6.XII.). — LIT.: Proměne, KLZ 1850., br. 19, str. 152. ♦ Věsti iz katoličkoga světa. Pn: Iz Zagreba. U: KLZ, 2./1850., br. 20, od 18.V.1850., str. 158. ♦ Schem. 1848. ♦ Schem. 1853. ♦ Schem. 1854. ♦ NORŠIĆ V., Marija Bistrica (1950.), str. 30, 111-112, 124. ♦ BUTURAC J., Marija Bistrica (1981.), str. 42, 112-113, 122; (1993.), str. 27, 81-83 (sa svj.), 89. ♦ LALJAK S., Župnik Pavao Belas (2004.), str. 198. ♦ Spomenica škole Brdovec (2004.), str. 201.

34. TURZAN, Silvestar (Silvester, Sylvester, Silva) (*14.VI.1867. †8.VII.1935.). Rodio se 14. lipnja 1867. u Kamenici. Svećenički red primio je 1892. Duhovni pomoćnik u Čazmi i Sv. Križu Začretju (1893.-1897.). Župnik u Mihovljanu (1897.-1935.). Umro je 8. srpnja 1935. Pokopan je u Mihovljanu.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 88. — LIT.: ♦ Schem. 1899., str. 32, 297. ♦ Schem. 1903. ♦ Schem. 1924. ♦

35. VIDMAR, Karlo (Carolus) (*1.XI.1878. - †10.IV.1930.). Rodio se 1. studenog 1878. u Dubravici. Svećenički red primio je 1901. Duhovni pomoćnik u Podgoraču, Sv. Ivanu Zelini, Sv. Križu Začretju (1905.-1908.), Osekovu i Starom Čiču. Upravitelj župe Staro Čiče (1921.-1925.). Upraviteljem je postao poslije smrti župnika Adama Podolšaka (†15.X.1921.). Duhovni pomoćnik u Velikoj Gorici (-1930.). Umro je 10. travnja 1930. u bolnici u Velikoj Gorici gdje je i pokopan.

— IZVORI: NAZ, Matica II., str. 67. — LIT.: Schem. 1924.

36. VRANIĆ, Antun (Vranich; Antonius) (* †13.VIII.1820.). Duhovni pomoćnik u Sv. Križu Začretju (1791.-1801.). Župnik u Čučerju (1801.). Župnik u Stupniku (1802.). Župnik u Šipku, tj. Draganiću (1820.). Ujedno je podarhiđakon Karlovačkoga kotara (1820.). Umro je 13. kolovoza 1820.

— IZVORI: NAZ, Matica I., str. 45. — LIT.: Calen. 1799. ♦ Calen. 1802. ♦ Calen. 1820. ♦ Čučerje (2001.), str. 28.

 

2.5.4. KRONOLOŠKI POPIS NEKIH ŽUPNIKA, UPRAVITELJA ŽUPE I KAPELANA

 

Ovdje ću radi lakšeg snalaženja i preglednosti navesti svećenike po skupinama:

Svetokriški župnici (parochus S. Crucis de Insula 1440.):

Juraj (1501.), Petar Cvetanović (1622.-1629.), Nikola Podeković (1639.-1647.), Grgur Zebec (1647.-1652.), Juraj Šelegović (1658.-1660.), Juraj Plepelić (1660.-1685.), Mihalj Gašparinčić (1685.-1694.), Stjepan Cvetković (1694.-1725.), Ivan Salariček (1725.-1735.), Josip-Kajetan Thauszy (1734.-1761.), Ivan Schmidt (1762.-1775.), Franjo Ksaver Raffay (1775.-1786.), Krištof Horvat (1786.-1792.), Ivan Krizmanić (1792.-1818.), Ivan Bradica (1818.-1865.), Matija Kunek (1865.-1878.), Antun Hercelj (1878.-1910.), Stjepan Cerovec (1910.-1934.).

Upravitelji župe:

Stjepan Terihaj, (1876.-1878.), Josip Škrlec (1934.-1964.), Milan Tonžetić (1964.-1980.), Valent Bogadi (1980.-1982.), Dragutin Kučan (1982.-2004.) i Dražen Karačić, upravitelj župe od kraja veljače 2004. godine.

Dakle, u 670 godina povijesti svetokriške župe poznato nam je samo 18 župnika, 6 upravitelja župe i u 330 godina 120 kapelana te 18 svećenika rodom iz župe svetokriške. Župnici i upravitelji župa u prosjeku su župu vodili 16 godina, a kapelani su na župi djelovali nešto manje od 3 godine. Ukupno nam je dosada poznato 160 svećenika!

U 19. stoljeću živo je i radio svećenik Franjo SIROVEC, rođen 14. rujna 1811. u Varaždinu; za svećenika je zaređen 1835. u Zagrebu; kapelan bio u Orahovici (1836.-1842.), u Lukaču (1843.-1845.) i u Mariji Bistrici (1846.-1850.) te župnik u Kraljevom Vrhu od 1850. do 1872, kada je preminuo. Nisam mogao utvrditi da li su njegovi preci iz Švaljkovca ili Velike Vesi odselili u Varaždin, tj. da li je i on iz istog obiteljskog stabla. Podatke o njemu našao sam u Šematizmu Zagrebačke nadbiskupije iz godine 1863. i monografiji Anđelka KOŠČAKA, Remetinec i Oštrice, Zagreb 1998, 270 stranica, ovdje 126. stranica.

Kapelani župe:

Popis Svetokriških kapelana donosim prema dostupnim podacima u župskim maticama, Zapisnicima kanonskih vizitacija i Svećeničkim osobnicima Nadbiskupskog Duhovnog Stola u Zagrebu. Nažalost nisu svi župnici u Spomenicu župe upisivali sve kapelane i posebno nisu zabilježili točne datume početka i svršetka službe pojedinih kapelana. Do tih podataka sam došao u njihovim Osobnicima ili pak u Maticama umrlih jer su kapelani redovito vodili sprovode, kao što je to i danas u većini slučajeva.

Za vrijeme župnika Matije KUNEKA u Statusu animarum se spominje njegovih 6 kapelana u župi Sv. Križ Začretje: Đuro Matasović, Armin-Herman Haladi, Osvald Homah, Eduard Jelušić, August Loborec i Antun Hercelj koji će ga nakon smrti naslijediti. Za vrijeme župnika Josipa Thausija spominju petorica njegovih kapelana: Juraj Lukšić, Antun Lenić, Mihalj Puceković, Mijo Skledar i Jakob Kunec. (Usp. Katolički list, br. 32, Zagreb 1915., str. 328).

Svetokriških kapelana navedenih u donjem popisu, s onima koji su već obrađeni s biografijama i dosada nama poznatih, ima zajedno 119.

Popis kapelana :

1. MOITEZ, Baltazar, kapelan 1676. – dolazi iz Štajerske i uzdržava se iz Zakmardijeve zaklade.

2. KEŠER, Marko, kapelan 1681. Uz kapelansku službu vrši i službu učitelja.

3. GRDINIĆ, Petar 1682.-1685. Iz Začretja odlazi u Lovrečinu.

4. LAMPILLI, Matija 1685. – u Začretju ostaje samo 3 mjeseca.

5. LUČKI, Pavao 1685.-1686. – iz Začretja odlazi u Orehovicu.

6. NILAŠ, Mirko 1686. – po narodnosti je Mađar. Kasnije postaje zagrebačkim kanonikom.

7. TRESBEC, Juraj 1687.-1688.

8. HARAMINČIĆ, Ivan 1689.

9. BAJSIĆ, Franjo 1690. , samo mjesec dana.

10. KLARIĆ, Petar 1690.-1692.

11. PETRAS, Matija 1692.-1693.

12. GRACKI, Nikola 1693.-1701.

13. PAPIĆ, Ivan 1701.-1702.

14. PINTURIĆ, Ivan 1707.-1709.

15. KOCIJAN, Mijo 1710.-1711. rodom je iz Brezovice.

16. HARAMINČIĆ, Juraj 1715.-1716. – rodom iz Draganića.

17. SESTRIĆ, Ivan 1718.

18. GLOGOVSKI, Jakob 1719.-1722. – poslije župnik u Krapinskim Toplicama.

19. RATKO, Janko 1722.-1723.

20. SALARIČEK, Ivan 1724.-1725. – kasnije župnik u Sv. Križu.

21. MICKOVIĆ, Andrija 1725. – boravi u dvorcu kod baruna.

22. KOLARIĆ, Tomo – 1725.-1726.

23. TURČIĆ,Josip – 1729.

24. MICKOVIĆ, Andrija – 1732. – po drugi put.

25. THAUSY, Josip-Kajetan – 1733. – poslije imenovan župnikom u Začretju.

26. PIPINIĆ, Ladislav – 1734.

27. LUKŠIĆ, Juraj – 1734.-1740. rodom iz Starog trga kod Ozlja.

28. LENIĆ, Antun – 1740.-1741.

29. PUCEKOVIĆ, Mihalj – 1741.-1744. – rodom iz Starog Čića.

30. SKLEDAR, Mijo – 1745.-1746. – rodom iz Brdovca.

31. KUNEC, Jakob – 1748.-1750. – rodom iz Varaždina.

32. GARLIČIĆ, Josip – 1750.-1753.

33. ZORIĆ, Josip – 1751.-1754.

34. BERKOVIĆ, Josip – 1753.-1755.

35. PETERČIĆ, Matija – 1754.-1761. – rodom iz Kupčine.

36. KARASMAN, Mijo – 1755.-1757. – rodom iz Zagreba.

37. ŠEGRT, Mijo – 1757.-1759.

38. MAVRAČIĆ, Nikola – 1759.-1760.

39. SEVER, Josip – 1769.-1761.

40. BEBIĆ, Martin – 1761.

41. KARASMAN, Mirko – 1761.

42. ŠOŠTARIĆ, Nikola – 1761.-1763.

43. SIRČIĆ, Ivan – 1762.-1763.

44. BRATOVIĆ, Ivan – 1762.-1763. – rodom iz Samobora.

45. GALL, Josip 1763.

46. LONČARIĆ, Martin – 1763.-1766.

47. ASPERGER, Juraj – 1766.-1769.

48. LACKOVIĆ, Juraj – 1768.-1781. rodom iz Turopolja.

49. TUSTIĆ, Nikola – 1781.-1784. – kasnije župnik u Cerovcu.

50. ŠEPAK, Ivan – 1785.-1786.

51. JENAKVIĆ, Juraj – 1787.

52. STAREŠINIĆ, Matija – 1787.

53. BLAGAJ, Andrija – 1787.-1792.

54. BENCETIĆ, Antun – 1788.-1791.

55. VRANIĆ, Antun – 1791.-1801.

56. KLARIĆ, Petar – 1791.-1792.

57. SANIĆ, Antun – 1801.-1802.

58. LACKOVIĆ, Mihalj – 1802.-1809. rodom iz Siska.

59. WAIDOCHER, Alojzije – 1809.-1817, kada odlazi za župnika u Zabok.

60. ČIČKO, Juraj – 1817.-1825. – poslije župnik u Kamenskom.

61. TRAVENŠČAK, Juraj – 1821.-1822.

62. SCHIFFER, Josip – 1823.-1829.

63. KOROTAY, Jakob – 1829.-1841. – potiče osnivanje Osnovne škole u Začretju.

64. RUSAK, Marko – 1841.-1842.

65. FINK, Eduard – 1842.-1843.

66. TUMPIĆ, Mirko – 1843.-1845. – kasnije župnik u Mariji Bistrici.

67. SOPĆIĆ, Mihalj – 1843.-1845. – rodom iz Lipnika.

68. MARETIĆ, Ignacije – 1845.-1850.

69. DETONI, Ljudevit – 1850.-1852.

70. MARETIĆ, Ignacije – 1852.-1854.

71. VLAŠIĆ, Petar – 1852.-1859.

72. VEČKOVIĆ, Stjepan – 1863.

73. MATASOVIĆ, Juraj – 1866.-1867.

74. HALADI, Herman – 1868.-1871.

75. HOMAH, Oswald – 1871.-1873.

76. JELUŠIĆ, Eduard – 1873.

77. HERCELJ, Antun – 1873.-1878, kada je imenovan župnikom u Začretju.

78. LOBOREC, August – 1874.-1875.

79. BABIĆ, Franjo – 1876.-1878.

80. GLUHAK, Ivan – 1878.-1879.

81. VÖRŐS, Janko – 1879.-1884. poslije župnik u Petrovskom.

82. CRNIĆ, Marko – 1884.-1887. – umro u Začretju 31.12.1887.

83. CEROVEC, Stjepan – 1887.-1893. – poslije župnik u Začretju.

84. PREZELJ, Stjepan – 1893.

85. TURZAN, Silvestar – 1893.-1897. – poslije župnik u Mihovljanu.

86. GLADKI, Antun 1897.-1899. – poslije župnik u Bedekovčini.

87. MIHALJEVIĆ, Josip – 1899.-1902.

88. PETEK, Martin – 1902.-1904.

89. SENEČIĆ, Mirko – 1904.-1905.

90. VIDMAR, Karlo – 1905.-1908.

91. PAUNOVIĆ, Florijan – 1907.-1908.

92. DEVUNIĆ, Julije – 1908.-1910.

93. ZEBEC, Franjo – 1908.-1909.

94. SVOBODA, Engelbert – 1909.-1910.

95. BRDARIĆ, Franjo – 1909.-1910.

95. SKUKAN, Nikola – 1911. – svega 4 mjeseca, jer odlazi u Radoboj.

96. PONGRAC, Franjo – 1911.-1913. – umire 1.4.1915. u Sv. Križu i tu je pokopan .

97. MLINARIĆ, Stjepan – 1913.-1918. – domaći sin iz Švaljkovca, kasnije župnik u Pribiću.

98. MILIĆ, Franjo – 1918.-1924. – odlazi u Radoboj.

99. JESIH, Leonard – 1924.-1925.

100. CARIĆ, Tomo -1925.g

101. BENKO Franjo – 1925. – poslije župnik u Radoboju.

102. BOBINAC, (Bobinec) Tomo – 1926.-1928.

103. GUTRELA, Vilim – 1912.-1937., 25 godina!

104. ROČIĆ, Mirko – 1928.-1930.

105. ŠKRLEC, Josip – 1930.-1934. kada postaje upravitelj župe.

106. ŠIMENKA, Andrija – 1934.-1935.

107. BLAŽEKOVIĆ, Emil – 1937.-1942.

108. POTEKO, Pankracije – 1942.-1945.

109. HRŠAK, Josip – 9./1954.-4./1955. – prvi kapelan nakon Drugog svjetskog rata.

110. HRASTIĆ, Ignacije – 4./1955.-8./1958.

111. BRAJKOVIĆ, Stjepan – 8./1958.-1./1960.

112. TOTA, Blaž – 3./1960.-8./1962.

113. TONŽETIĆ, Milan – 8./1962.-8./1964.

114. HUDI, Antun – 3./1982.-3./1983.

115. FRKONJA, Ivan – 9./1994.-8./1996.

116. HRVOJIĆ, Mirek – 9./1996.-8./1999.

117. KARAČIĆ, Dražen – 8./1999.-8./2000.

118. SUBOTIČANEC, Tomislav – 8./2000.-8./2002.

119. KOZIĆ, Drago – 9./2002.-8./2003.

Na vrh