RECENZIJA rukopisa

 

MR. SC. STJEPANA SIROVCA:
"DIE PHILOSOPHISCHEN GRUNDLAGEN ZEITGENOSSISCHER MARXISTICHER ETHIK IN JUGOSLA WIEN"
(XC + 410 strana)

 

Zadatak, što ga je sebi postavio autor Stjepan Sirovec u svojoj doktorskoj radnji pod gornjim naslovom, sastoji se prvenstveno u tome da se dade kritički prikaz etičke problematike u novijoj jugoslavenskoj filozofiji, naročito pak poslije drugoga svjetskog rata. Kako je pak s jedne st•rane tek u tom razdoblju do danas uočljivo istinsko buđenje i intenziviranje filozofske misli (koja je - usput rečeno - jednim svojim dijelom dala već vrijedan doprinos razrješavanju nekih bitnih filozofsko¬povijesnih problema današnjice), a s druge strane taj se misaoni razvitak odvija pod dominantnim utjecajem i u duhu Marxove misli, autor je u tom smislu s pravom težište stavio ne samo na marksističko samo-razumijevanje etičkog problema kao takvog, nego je nužno reflektirao na filozofsku problematiku marksizma uopće.

Zato je autor - znanstveno ispravno i metodički primjereno - smatrao potrebnim da prije svega dade jedan kratak pregled historijskog nastanka i razvitka filozofije u jugoslavenskim zemljama (i to u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji). Nakon toga, a u namjeri da dospije do onoga, što on naziva "specifično jugoslavenskom marksističkom filozofijom" ,Sirovec je također prethodno dao kratak pregled prvih početaka marksističke filozofije u novoj Jugoslaviji, koja prvih godina poslije revolucije stoji još uglavnom pod utjecajem i razvija se u duhu staljinistički koncipiranog i sistematiziranog dijamata i histomata. To je inače ono razdoblje koje obično pobuđuje interes samo s obzirom na karakter duhovno-misaona (i filozofskog prije svega i u tome najradikalnijeg) prekida s njim.

Kako autor smatra da je rečena specifičnost jugoslavenske marksističke filozofije sadržana i najjasnije došla do izražaja u djelu takozvane "Praxis-grupe", on jedno poglavlje iza toga posebno posvećuje nastanku filozofskog časopisa "Praxis" i prati njegovo desetogodišnje djelovanje sve do njegove zabrane. Nakon toga opširnog i dokumentiranog uvođenja (na 180 stranica plus oko 100 stranica bibliografije) dolazi autor do svog drugoga glavnog dijela (oko 230 stranica teksta) pod naslovom: "Jugoslawischer Marxismus und Ethik". Taj dio nosi cijelu radnju, i njemu dolazi do izražaja velik autorov napor da kritički osvijetli, formulira, valorizira i sažme ono bitno što se ( ne samo za jugoslavenske marksiste) u suvremenoj filozofskoj misli nameće u raspravljanju ¬općenito formulirano - Marxova i marksističkog odnosa spram etičko¬-moralnog fenomena uopće, i to kako u njegovoj teorijskoj, tako i (zapravo: za marksiste prije svega) praktičnoj dimenziji. Autor ovdje ulazi u analizu seriozno i s punom erudicijom, znalački uočavajući bitne probleme kao i mogućnosti kritičkog pristupa k njima, s temeljitim poznavanjem materijala, a prije svega s uvidom u osnovnu filozofsko¬praktičnu, štoviše povijesnu dilemu, pred kojom stoje marksistički filozofi ("etičari") u Jugoslaviji, pozivajući se pritom na "duh i slovo" Marxove nauke u cjelini. A ta dilema glasi: Da li je jedna marksistička etika (uopće) moguća ili nije? Ako ne - zašto? Ako da - koja i kakva?

Sirovcu je uspjelo da korektno i s puno smisla za samu bit postavljena problema-dileme prikaže posebno svaku od obiju misaonih ("etičkih") "struja" ili duhovno-praktičkih usmjerenja, kao i stavove onih autora koji se bave etičkom problematikom u širem i užem smislu, ali ne ulaze neposredno u navedenu filozofsko-etičku raspravu. Interpretacija stavova i argumentacija u njihovu izvođenju u pojedinih autora (npr. Stojanovića, Pavićevića, Kangrge i dr.) toliko je primjerena, da se u rezultatu nameće kao originalni sažetak, kakav bi dotični autori mogli samo poželjeti u njegovoj jasnoći. Tu svoju kritičku interpretaciju vodi autor konzekventno po liniji razmatranja osnovnih kategorija, pojmova i problema, oko kojih se vodi rasprava ne samo u krugu jugoslavenskih filozofa-marksista, nego u svjetskoj filozofskoj literaturi i simpozijima uopće (kao što su to pojmovno-problematski sklopovi: praksa, čovjek, sloboda, povijest, otuđenje, postvarenje i dr.).

Može se reći - bez ikakva pretjerivanja - da je Stjepan Sirovec dosada jedini autor koji je napisao jednu toliko cjelovitu, zaokruženu i studioznu raspravu na temu: Jugoslavenski marksisti o etičkom problemu (ali i više od toga), i to kako po njezinoj širini zahvata, tako i po temeljitom poznavanju stvari. Na svakoj je stranici - za poznavaoca i upućeno ga posebice - vidljiv golemi posao uložen u pisanje ovog djela, ali i filozofski smisao za sam problem. Jugoslavenski bi filozofi-marksisti, a među njima posebno oni koji se bave etičkom problematikom, trebali stoga odati autoru puno priznanje za njegov napor, pogotovu što nijedan jugoslavenski (bilo marksistički, bilo nemarksistički orijentirani) filozof ili etičar nije dosad ni pokušao da učini tako vrijedan pothvat (što bi se u svom pravom dosegu uočilo tek onda kad bi taj rukopis bio preveden na jedan od velikih stranih jezika!).

Budući da se i sam već puna tri decenija nalazim na neki način u središtu onih kako filozofskih rasprava i diskusija, tako i u vezi s tim posredno ili neposredno u određenim socijalno-političkim tokovima poslije revolucionarnog zbivanja u Jugoslaviji - o čemu djelomično govori i ovaj rad Stjepana Sirovca - mogu i s te strane naglasiti da je on ovim svojim rukopisom dao jedan od vrijednih priloga osvjetljenju te problematike.

Imajući pak u vidu eventualnu mogućnost objavljivanja tog rukopisa na njemačkom jezičnom području (rad je pisan na njemačkom jeziku) smatram da bi strani čitalac njime dobio izvrstan uvid i pouzdan uvod u bitna poslije revolucionarna filozofska zbivanja u Jugoslaviji, a posebno na etičko-moralnom području. Strani bi čitalac time dobio zapravo prvi ovako opsežan i bibliografski iscrpan, temeljit filozofski pregled filozofskog života u Jugoslaviji danas. Stoga i s te strane iskreno preporučujem taj rukopis Stjepana Sirovca budućem izdavaču za publiciranje.

Na kraju želim reći da mi je drago - i smatram svojom dužnošću da to istaknem - što sam, nakon nekoliko konzultacija s autorom Stjepanom Sirovcem u toku njegova rada na ovoj disertaciji, jedan od prvih koji je imao priliku da pročita ovaj nadasve korektno i studiozno pisan, vrijedan, široko informativan i po mnogo čemu instruktivan rukopis.

U Zagrebu, početkom listopada 1979.

Prof. dr. Milan Kangrga
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu

PS. Objavljeno u Sirovčevoj knjizi KATOLIČKO MORALNO BOGO-SLOVLJE, Zagreb 1995., a na njemačkom jeziku u njegovoj disertaciji „ETHIK UND META-ETHIK IM JUGOSLAWISCHEN MARXISMUS“, Paderborn, München, Wien und Zürich 1982.

 

Na vrh